Softver za robote je softver koji izdaje kodirane naredbe nekoj vrsti mehaničkih uređaja, koji se obično nazivaju robotom. Softver se može konfigurirati za automatizaciju različitih zadataka povezanih s tim mehaničkim uređajima, što robotima omogućuje izvršavanje zadataka bez potrebe za ručnom intervencijom. Ideja iza softvera za robote je osloboditi ljudska bića da svoje vrijeme usmjere na složenije zadatke i omogućiti robotskim uređajima da se bave svakodnevnim, ali neophodnim zadacima, kao što je čišćenje kuće.
Također se ulažu određeni napori za stvaranje softvera za robote koji nadilazi proces jednostavnog stvaranja i izdavanja naredbi uređajima za primanje. Pokušaji stvaranja softvera koji uređaju omogućuje procjenu informacija i odabir na temelju tih podataka dugo je bio cilj mnogih programera. Stvaranjem inteligentnih mehaničkih uređaja koji su sposobni oponašati procese rasuđivanja ljudskih bića, postoji nada da će se uređaji koristiti za složenije zadatke nego što je to danas moguće. Na primjer, iako je moguće koristiti softver da potakne uređaj da usisa pod, trenutno ne postoji nijedna vrsta robotskog softvera koji bi čistaču omogućio da utvrdi da je tepihu potrebno čišćenje.
Uspjeh softverskog programa robota ovisi o načinu na koji je programski jezik izrađen. Kao i kod bilo koje vrste programiranja, jezik mora biti specifičan, logičan i uređen tako da uređaj za primanje može ispravno interpretirati naredbe i uključiti se u navedene zadatke. Eksperimentiranje s glasovnom aktivacijom, koja bi robotu omogućila da primi audio ulaz i interpretira ga na temelju sadržaja programiranja, dovelo je do sve složenijih programa. To je zauzvrat dovelo do razvoja robotskih uređaja koji mogu rješavati mnogo više zadataka od pojednostavljenih robota koji se koriste u proizvodnji od sredine 20. stoljeća do danas.
Dok su mnogi ljudi za daljnji razvoj softvera robota, drugi su zabrinuti zbog potencijalnih opasnosti stvaranja inteligentnih mehaničkih uređaja koji su u stanju približiti se procesima razmišljanja ljudskih bića. Ponekad se to temelji na strahovima da bi umjetna inteligencija mogla dosegnuti točku u kojoj bi premašila ljudske sposobnosti, situacija koja se često koristi kao dio zapleta u znanstvenofantastičnim romanima i zabavnim programima. Drugi smatraju da čak ni najsofisticiraniji softver robota nikada ne bi bio u stanju izjednačiti se sa složenošću ljudskog mozga, učinkovito sprječavajući mogućnost da mehanički uređaji postanu samosvjesni i predstavljaju bilo kakvu prijetnju ljudskoj rasi.