Što je softver za steganografiju?

Steganografski softver koristi se za prikrivanje poruka koje se šalju elektroničkim putem. Radi na drugačiji način od uobičajene enkripcije, koja šifrira podatke tako da se ne mogu pročitati. Korištenje softvera za steganografiju više znači prikrivanje da podaci uopće postoje, obično prikrivajući ih u kontekstu druge vrste podataka.

Svi oblici softvera za steganografiju u konačnici proizlaze iz povijesne stenografije. To je širok raspon tehnika koje prikrivaju informacije; ime znači “skriveno pisanje”. Najčistiji primjer toga je nevidljiva tinta, iako druge tehnike uključuju skrivanje poruke unutar drugog oblika komunikacije. Slučajevi u kojima urednici časopisa ili novina postavljaju poruke, često napadajući menadžment, koje se pojavljuju kao prvo slovo svake rečenice u članku, oblik su steganografije.

Slične tehnike usvojene su za korištenje u računalnim komunikacijama. Svi oni imaju prednost što nije odmah jasno da podaci sadrže skrivenu poruku. To je u suprotnosti s većinom sigurnih sustava poruka koji koriste enkripciju tako da podaci nisu čitljivi bez relevantnog digitalnog ključa. To može skrenuti pozornost na činjenicu da sadržaj može biti povjerljiv, posebno kada pojedinci komuniciraju.

Postoje mnoge tehnike koje se mogu koristiti u softveru za steganografiju. Jedan od jednostavnijih je prikrivanje podataka u medijskoj datoteci. Na primjer, u visoko detaljnoj slikovnoj datoteci relativno je jednostavno mijenjati pojedinačne piksele u pravilnim intervalima, a da to ne utječe na način na koji slika izgleda na prvi pogled. Ti se pikseli mogu promijeniti u boje koje odgovaraju kodiranoj poruci.

Još jedna metoda steganografije poznata je kao “trajanje i provijanje”. Time se iskorištava način na koji se podaci dijele u “pakete” kada se šalju putem mreža i Interneta. Pošiljatelj može pomiješati pakete pravih podataka i lažnih podataka, poznatih kao pljeve. Primatelj će morati znati na koje pakete treba obratiti pozornost kako bi ih mogao ponovno spojiti kako bi formirao dovršene podatke. Postoji određeni spor oko toga računa li se to tehnički kao steganografija, jer će netko tko presreće nefiltrirane podatke vjerojatno moći otkriti da nešto nije u redu.

Bilo je nagađanja da su ljudi uključeni u terorizam koristili softver za steganografiju. To bi imalo smisla za ljude koji znaju ili sumnjaju da se njihova elektronička komunikacija nadzire, jer bi korištenjem enkripcije službenici posumnjali da podaci sadrže osjetljivi materijal. Od 2010. nije bilo jasnih i neospornih primjera terorista koji su koristili softver za steganografiju.