Softversko piratstvo, inače poznato kao kršenje autorskih prava, jedna je od nekoliko zabranjenih radnji koje krajnji korisnik određenog softvera može poduzeti. Gotovo svi softverski programi danas nose licencni ugovor za krajnjeg korisnika ili EULA. Nakon instaliranja softvera, krajnji korisnik mora pristati na EULA, ili klik-kroz licencu, prije nego što se softver instalira. EULA navodi uvjete pod kojima se softver smije, a ne smije koristiti u skladu sa zaštitom autorskih prava. Piratstvo uključuje kršenje EULA sporazuma pod jednim ili više uvjeta.
Neki uobičajeni primjeri ovog čina su:
Izrada krivotvorenih kopija za prodaju: Iako se zakoni o piratstvu razlikuju od zemlje do zemlje, ovo konkretno kršenje je protuzakonito u većini zemalja. Nejasne iznimke mogu postojati za neuobičajene okolnosti u određenim zemljama, kao što je izmjena programa u korist osoba s invaliditetom, ali općenito, umnožavanje softvera u svrhu njegove prodaje je klasična definicija ovog čina.
Izrada krivotvorenih kopija za poklanjanje: Iako Sjedinjene Države priznaju zaštitu “poštene upotrebe”, koja može dopustiti da se zaštićeni rad dijeli na ograničen način kao dopušteno kršenje, softversko piratstvo nadilazi “poštenu upotrebu”. Manje interpretativni pandan poštenoj upotrebi je “pošteno postupanje”, priznato od strane zemalja poput Australije, Novog Zelanda, Singapura, Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva. Ovi zakoni pokušavaju zaštititi prava krajnjeg korisnika i dobrobit društva, uz protutežu pravima nositelja autorskih prava. Zaštićeno djelo koje se dijeli sa susjedom moglo bi se smatrati poštenom uporabom u nekim jurisdikcijama, ali linije mogu biti pomalo nejasne i različite u pogledu točno toga gdje zaštita završava i počinje piratstvo. Općenito govoreći, sve što se proteže izvan osobne upotrebe obično je zabranjeno EULA i može dovesti do pravnih pitanja.
Učitavanje tvrdog diska: Drugi oblik softverskog piratstva je prodaja računalnog sustava s već instaliranim ilegalnim softverom. Općenito, kupac ne prima priručnike, licencne ugovore, pa čak ni CD-ove ili diskete koji sadrže izvorni program.
Dijeljenje putem interneta: Softver koji nije ni besplatni ni shareware ne može se legalno širiti online. Međutim, mnogi softverski programi su lako dostupni preko P2P (peer to peer) mreža, putem binarnih novinskih grupa ili u sobama za razgovor. Ovo se naziva warez i obično je bilo razbijeno kako bi ga mogli koristiti svi bez ograničenja autorskih prava.
Iznajmljivanje softvera: Dok knjižnice i obrazovne ustanove mogu kupiti posebne licence za iznajmljivanje nekih vrsta softvera, iznajmljivanje softvera općenito je nezakonito i predstavlja oblik softverskog piratstva.
Neograničen pristup klijentima: Instaliranje softvera na poslužitelju bez mrežne licence i dopuštanje klijentima pristup tom softveru.
OEM/Razdruživanje: Prodaja OEM (proizvođača originalne opreme) softvera odvojeno od hardvera s kojim dolazi u paketu je još jedan oblik softverskog piratstva.
Korištenje osobnog softvera u komercijalne svrhe: Mnogi softverski programi besplatni su za osobnu upotrebu, ali zahtijevaju licencu za komercijalnu upotrebu.
Korištenje sharewarea nakon probnog razdoblja bez plaćanja: prema većini EULA-a za shareware, korisnik mora ili platiti shareware ili ga deinstalirati nakon probnog razdoblja kako bi izbjegao softversko piratstvo.
Ometanje autorskih prava bilo kojeg softvera, uključujući besplatni: čak i besplatni softver može biti predmet piratstva, kada se autorska prava nezakonito mijenjaju ili se program nezakonito modificira, a zatim redistribuira. Redistribuirani proizvod ne zahtijeva originalnu cijenu da bi se kvalificirao kao piratski softver.
Vjerojatno, najkontroverzniji oblik softverskog piratstva odnosi se na ono što mnogi ljudi smatraju jednostavnom ‘osobnom upotrebom’ – kupnju softverskog programa, a zatim ga instaliranje na više od jednog osobnog računala. Neke softverske licence to zabranjuju, ograničenje koje mnogi potrošači vide kao korporativnu pohlepu, posebno kada su u pitanju ‘neopcijski’ programi kao što su operativni sustavi. U mnogim slučajevima to je uskladilo građane koji se inače pridržavaju zakona s hakerima i krekerima kada traže načine da zaobiđu specifične odredbe o zaštiti autorskih prava koje smatraju nepravedno restriktivnim.