Sokratsko ispitivanje je proces u kojem se pitanja koriste za konstruiranje i ispitivanje znanja; dobio je ime po starogrčkom filozofu Sokratu koji je živio oko 400. pr. Smatra se vitalnim dijelom procesa kritičkog mišljenja i ima obrazovnu i terapeutsku primjenu. Sokratsko ispitivanje pomaže studentima da komuniciraju sa znanjem i razmišljaju o njemu, čineći ga svojim, a ne jednostavno ga prihvaćaju i upijaju. Posebne vrste pitanja osmišljene su kako bi se od učenika privukle informacije i usmjerile aktivno ispitivanje i proširenje znanja. Vrste pitanja uključuju razjašnjavanje problema, kao i ispitivanje pretpostavki, razloga, dokaza te razmatranje posljedica i implikacija.
Umijeće vještog sokratskog ispitivanja osmišljeno je sa svrhom da učenik postane aktivni sudionik, a ne pasivni primatelj učenja. Potiče kritičko razmišljanje i ima mnogo primjena u obrazovanju u više disciplina kao što su znanost, književnost, povijest i psihologija. Korištenjem pomno konstruiranih pitanja učenici su u mogućnosti komunicirati sa znanjem i učiteljem te na taj način razmišljati o predmetu iz svih kutova u potrazi za boljim razumijevanjem. Također ga koriste stručnjaci za mentalno zdravlje kao tehniku kognitivne bihevioralne terapije. Primijenjeno terapijski, sokratsko ispitivanje može pomoći pacijentima da saznaju više o sebi, uključujući svoje motivacije i postupke, kao i da istraže načine za prilagodbu ponašanja kako bi se moglo poboljšati funkcioniranje.
Postoji nekoliko različitih tipova upita koji se koriste u sokratskom procesu ispitivanja. Prva vrsta su pitanja za pojašnjenje koja potiču dublje ispitivanje onoga što se točno razmatra; ti upiti mogu zahtijevati ponovno navođenje poznatih informacija ili primjera. Druga vrsta upita osmišljena je za ispitivanje i ispitivanje pretpostavki i uvjerenja. Ova pitanja potiču na razmatranje informacija za koje se pretpostavlja da su istinite i ispituju je li ta pretpostavka točna ili ne.
Druga vrsta sokratskog ispitivanja ispituje razloge i dokaze. Ova pitanja ispituju razloge traženja informacija, kao i razmatranje dokaza koji podupiru i pomažu u dokazivanju stvari o kojoj se raspravlja. Pitanja koja gledaju na perspektivu ili stajalište učenika također su korisna i mogu se koristiti da pokažu da postoji više od jednog načina sagledavanja problema koji može biti jednako valjan. Argument koji se koristi tijekom rasprave s logično predvidljivim posljedicama ili implikacijama može biti još jedan put za ispitivanje, uključujući ispitivanje poželjnosti vjerojatnog ishoda. Konačno, ispitivanje često završava refleksivnim upitima kako bi se utvrdilo je li željeni cilj postignut, te je li odgovor zadovoljavajući ili postavlja još više pitanja.