Somatski narcizam je dokumentirani psihološki poremećaj u kojem osoba postaje opsjednuta svojom ljepotom, osobnošću i seksipilom – u osnovi svim vanjskim značajkama koje osobu čine privlačnom. Međutim, poremećaj obično uključuje više od jednostavne fiksacije na ove fizičke detalje. Oboljeli su obično toliko usredotočeni na misli o vlastitom izgledu da ne mogu razmišljati ni o čemu drugome, a opsesija može i često zadire u druge aspekte života. Ovi ljudi, na primjer, teško održavaju bliska prijateljstva i stvaraju smislene romantične odnose i često se osjećaju vrlo izolirano. Većina stručnjaka smatra da je poremećaj uzrokovan kombinacijom subjektivnih čimbenika, poput traume iz djetinjstva i roditeljskog pritiska, te više intrinzičnih značajki, poput genetske predispozicije. Ne zna se puno o tome zašto ljudi pokazuju simptome, ali se u većini slučajeva stanje može liječiti terapijom i savjetovanjem.
Osnove narcizma općenito
Većina stručnjaka vjeruje da je somatski narcizam samo jedna od manifestacija šireg narcističkog poremećaja. Znanstvenici obično dijele narcizam u dvije grane: somatski, koji se tiče tijela i fizičkog izgleda, i cerebralni, koji je usredotočen gotovo isključivo na intelekt i nematerijalno samopoštovanje.
Dok će se cerebralni narcis fiksirati na svoj intelekt i hvaliti se akademskim ili karijernim postignućima, netko sa somatskim oblikom stanja opsjednut će njegovom ili njezinom ljepotom, osobnošću i seksipilom. Narcistički poremećaj u oba slučaja obično zahtijeva psihijatrijsko liječenje. Poremećaj sprječava oboljele da imaju zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima jer, u većini slučajeva, narcis ne osjeća ništa izvan svojih želja.
U mnogim se slučajevima izraz “narcisist” koristi pomalo ležerno da opiše osobu koja izgleda više sebična od većine, no njegovo je kliničko značenje zapravo vrlo ozbiljno. Ljudi koji imaju poremećaj, bilo somatski ili cerebralni, nisu u stanju kontrolirati svoje opsesije. Obično ne provode vrijeme ispred ogledala zato što to žele, na primjer, već zato što si ne mogu pomoći. Zdravim ljudima to ponekad može biti teško razumjeti, osobito kada narcisoidni postupci uzrokuju emocionalnu štetu.
Ključne karakteristike somatskog poremećaja
Ljudi koji pate od somatskih verzija narcizma obično sebe vide kao neodoljive. Oni mogu razviti seksualnu privlačnost prema sebi i možda više vole svoje društvo nego pravi odnos s nekim drugim. Često se razmeću svojim tijelima u nastojanju da pokažu koliko su lijepe i da pridobiju divljenje.
Simptomi somatskog narcizma često su očiti, iako se mogu pojaviti samo u određenim trenucima. Somatski narcis žudi za pažnjom, a oni koji su s nekim u vezi možda isprva neće prepoznati problem. Ljudi koji imaju ovaj poremećaj obično nisu u stanju imati smislene odnose s drugima i, budući da se ne mogu emocionalno povezati sa svojim partnerima, često su nevjerni. Oni vide odnose kao igru moći i uvijek traže nešto bolje ili dostojnije.
Samouključenost koja dolazi s poremećajem može dovesti do toga da narcisi vjeruju da imaju pravo na sve što žele. U somatskim slučajevima to često rezultira brojnim seksualnim susretima i romantičnim “zabadanjima”, često bez obzira na osjećaje ili želje partnera.
Glavni uzroci
Stručnjaci nisu baš sigurni što uzrokuje da ljudi razviju to stanje, iako postoje neki dokazi da bi moglo biti genetski. Testovi su pokazali da se poremećaj u nekim obiteljima može prenositi s generacije na generaciju. Genetski uzrok može otežati liječenje, ali također može pomoći u određivanju koje će terapije biti uspješne.
Seksualno ili mentalno zlostavljanje također može biti krivo. Psihijatri su pokazali da, u nekim slučajevima, djeca koju su odrasli zlostavljali dulje vrijeme u njihovom povjerenju mogu racionalizirati zlostavljanje koje trpe i u konačnici to smatrati vlastitom krivnjom. Djeca u takvim situacijama mogu postati uvjerena da su jednostavno previše neodoljiva, čak i za članove obitelji koji bi trebali biti od povjerenja. Ovo uvjerenje se kod nekih pojedinaca može razviti u somatski narcizam.
Mogućnosti liječenja
Psihijatrijska pomoć je gotovo uvijek potrebna da bi netko prevladao simptome i vodi normalniji, plodniji život. Najčešći oblik olakšanja je savjetovanje i terapija, pri čemu su lijekovi obično rezervirani za vrlo ekstremne slučajeve. Terapija može pomoći narcisoidu da otkrije kako se pravilno nositi s emocijama, što mu može pomoći da razvije zadovoljavajuće odnose s drugima. Obitelji narcisa često su također na terapiji, često kako bi naučili kako se nositi s narcisoidnim ponašanjem i na drugi način pomoći svojoj narcisoidnoj voljenoj osobi.