Sonata, od talijanske riječi koja znači “zvučati”, naziv je za instrumentalni žanr koji obično ima nekoliko stavki i izvodi ga solist ili komorni ansambl. Ako se koristi više instrumenata, jedan je često klavijaturni instrument. Pojam je također uobičajeno ime za formu koja je postala temelj organizacije prvog stavka tog žanra, koji se ponekad naziva “sonatni oblik” ili “forma prvog stavka”.
Žanr je zabilježen iz 1200-ih, a njegova rana upotreba uključuje misterije i elizabetanske drame, kao i u fanfarama. Sonata, za instrumente, bila je suprotstavljena kantati, za glasove.
Tijekom baroknog razdoblja istaknuta su dva uobičajena tipa. Sonata da camera, “komorna sonata”, obično djelo od tri do četiri stavka, bila je partitura za jedan ili nekoliko melodijskih instrumenata i continuo. Mnoge od tih skladbi osmišljene su kao plesna glazba, a bile su popularne u Austriji i Njemačkoj, kao i u Italiji, gdje su zapažene sonate Arcangela Corellija za violinu i čembalo.
Drugi tip baroknog doba, sonata da chiesa, ili “crkvena sonata”, popularno u četiri stavka, postao je uobičajen tijekom mise i večernje. Corelli je također napisao sonate ovog tipa. U 18. stoljeću obje su vrste općenito zamijenjene kao pokreti u većim djelima i dobile druga imena kada se primjenjuju na plesnu glazbu.
U 18. i početkom 19. stoljeća postaje važan oblik prvog stavka. Tendencija je postala da se sonate pišu kao trostavno djelo za klavir ili klavir i violinu, s prvim stavkom u sonatnom obliku. Josef Haydn, Wolfgang Amadeus Mozart i Ludwig van Beethoven poznati su po svojim sonatama.
Obrazac, koji se koristio u klasično doba, imao je mnogo varijacija, ali se općenito može okarakterizirati kao da ima tri dijela. Počevši s izlaganjem, u kojem se uvode dvije suprotstavljene teme, prelazi na razvojni dio čiji je cilj proširenje tog materijala, a završava se rekapitulacijom u kojoj se ponovno čuje ekspozicijski materijal.
Poznati komadi uključuju:
Kreutzerova sonata — Sonata za violinu br. 9 u A-duru Ludwiga van Beethovena
Mjesečeva sonata — Sonata za klavir op. 27 br. 2 Ludwiga van Beethovena
Sonata facile — Sonata za klavir br. 16 u C-duru, K. 545 Wolfganga Amadeusa Mozarta
Sonata za klavir br. 11 u A-duru, K. 331, Wolfganga Amadeusa Mozarta
Ostala poznata djela uključuju sonate za čembalo Domenica Scarlattija, sonate i partite Johanna Sebastiana Bacha za solo violinu te za flautu i continuo, te djela Johannesa Brahmsa, Frédérica Chopina, Franza Liszta, Felixa Mendelssohmana, Sergeina Raka, Alexandera Sergeina, Sergeina Pro. i Dmitrija Šostakoviča.