Što je spirala tišine?

Iako je romantično zamisliti otvorenog heroja koji se diže iz redova bijesne mafije, scenarij je malo vjerojatan. Ljudi imaju tendenciju da djeluju kolektivno, čak i kada pojedinci unutar grupe imaju različita uvjerenja. Spirala šutnje je psihološka i sociološka teorija koja pokušava objasniti zašto ljudi često neće izraziti mišljenja koja su suprotna popularnim uvjerenjima.

Teorija spirale šutnje pretpostavlja da je pojedinac ispravno svjestan javnog mnijenja i da ima želju za prihvaćanjem. Čini se da je čovjekova prosudba prevladavajuće misli uglavnom urođena. U biti, taj pojedinac zna kako se drugi članovi grupe osjećaju u vezi s nekim problemom, a da mišljenje nikada nije izrečeno. Oni koji se osjećaju drugačije vjerojatno neće izraziti svoja osobna uvjerenja iz straha od isključenja iz grupe.

Na mnogo načina, spirala tišine može se usporediti s učinkom promatrača. Iako se učinak promatrača primjenjuje na situacije u kojima je potreban fizički odgovor, oba ponašanja uključuju difuziju odgovornosti. Ukratko, manje je vjerojatno da će pojedinci reagirati, glasom ili akcijom, na situaciju kada su drugi u blizini. Postoji nagađanje o uzroku ove difuzije. Neki vjeruju da je pojedinac manje primoran reagirati kada su u blizini drugi koji su sposobni za to; drugi vjeruju da ljudi osjećaju potrebu da odgovore na isti način kao i ostali članovi grupe.

Nije neuobičajeno da grupe uspostavljaju konvencije s kojima se većina članova ne slaže. Poput spirale šutnje, teorija pluralističkog neznanja obraća se pojedincima za koje je malo vjerojatno da će ići protiv grupe. U ovoj situaciji, međutim, većina ostalih članova grupe potajno se ne slaže s percipiranim mišljenjem. Strah od društvene odmazde proizvodi tihu većinu. Kada ove vrste grupa predvodi jaka osobnost, može doći do destruktivnog ponašanja mafije.

Povijesno gledano, kolektivno ponašanje bilo je ograničeno na izolirane skupine pojedinaca ili zajednica. Međutim, kako su se masovni mediji razvijali, veliki je broj ljudi izložen ustaljenim javnim mnijenjima. U tim slučajevima, vijesti često djeluju kao zamjenski vođa grupe. Čitave populacije sada su podložne formiranju kolektivne misli.

Scenariji poput spirale šutnje vjerojatniji su u područjima s jakim, dobro definiranim običajima i normama. U tim područjima konformizam je često nužan jer grupno ponašanje osigurava uspješan nastavak ustaljenog načina života. Za zajednice u kojima se potiče individualna i kulturna raznolikost, manja je potreba za kolektivnom sviješću.