Spirometrija je vrsta dijagnostičkog testa koji se može provesti za provjeru funkcije pluća. Test određuje količinu zraka koju pojedinac može unijeti i izdahnuti iz pluća, te brzinu kojom se može izbaciti zrak iz pluća. Spirometrijski test mogao bi pomoći u otkrivanju astme, kronične opstruktivne plućne bolesti i drugih poremećaja koji mogu uzrokovati poteškoće s disanjem. Ako rezultati testa pokažu vrijednosti niže od prosječnih, to može ukazivati na problem s radom pluća. Postupak je relativno brz, ne uzrokuje bol i može se obaviti u liječničkoj ordinaciji ili u bolnici.
Obično se tijekom spirometrijskog testa pacijentu daje uputa da potpuno udahne kako bi uvukao maksimalan mogući zrak i izdisao sa snagom šest sekundi u uređaj nalik cijevi koji je povezan sa spirometrom. Spirometar je stroj koji bilježi rezultate. Općenito, očitanja testa se uzimaju tri puta. Ponekad liječnik može pacijentu dati bronhodilatator, lijek koji otvara dišne puteve pluća i olakšava prolaz zraka. Test se zatim ponavlja i mjere se prije i nakon davanja bronhodilatatora kontrastiraju.
Mjerenja dobivena spirometrijskim testom uključuju forsirani vitalni kapacitet (FVC) i volumen forsiranog izdisaja u jednoj sekundi (FEV-1). FVC označava volumen zraka koji se snažno izdahne nakon maksimalnog udisaja, a FEV-1 se odnosi na količinu zraka istisnutog u prvoj sekundi. Iz mjerenja FEV i FVC liječnik izračunava postotak, a rezultati se uspoređuju s vrijednostima osoba slične visine, spola, etničke pripadnosti i dobne skupine. Obično se rezultati ispitivanja također prikazuju kao petlja volumena protoka, što je grafikon koji prikazuje brzinu protoka zraka i volumen. Oblik petlje volumena protoka također može pomoći u određivanju vrste respiratornog poremećaja.
Spirometrijskim testom liječnik može utvrditi postoji li oštećenje dišnih putova koje utječe na pacijentovo disanje. Također bi moglo pomoći u određivanju mogu li lijekovi potencijalno pomoći pacijentu da bolje diše. Osim što je korisno u dijagnostici astme, spirometrijsko testiranje može pomoći u otkrivanju kroničnih opstruktivnih plućnih bolesti kao što je emfizem i ukazati na stadij bolesti. Ljudima koji se liječe od kroničnih plućnih poremećaja često se savjetuje da rade spirometrijski test u intervalima od jedne do dvije godine. To liječniku omogućuje praćenje odgovora na propisane lijekove te promjenu ili poboljšanje simptoma.
Preporučljivo je poduzeti određene mjere opreza prije spirometrijskog testa. To uključuje nošenje odjeće koja udobno pristaje, izbjegavanje izlaganja okidačima astme i ne jedenje teškog obroka prije testa. Liječnik može naznačiti treba li prekinuti bilo koji lijek na neko vrijeme prije podvrgavanja testu. Preciznost rezultata ovisi o tome koliko dobro pacijent provodi upute medicinske sestre ili tehničara koji provodi test tako da treba biti oprezan u poštivanju postupka ispitivanja.