Spondee je vrsta metričke stope unutar poezije koja označava stopu koja sadrži samo dva sloga, od kojih su oba naglašena. Ovo je u suprotnosti s češćim metričkim dvosložnim stopama – jambovima i trohejima – koji se sastoje od naglašenog i nenaglašenog sloga. Korištenje ove vrste stopala isključuje varijaciju tonova između dviju komponenti samog spondea. To znači da se gotovo isključivo koristi kako bi se jedna noga istaknula među ostalima, a ne kao metrički oblik za cijelu pjesmu ili čak jedan redak pjesme.
Slično kao i druge vrste stopala, kao što su jamb, trohej i daktil, spondee je jedan element unutar linije odmjerene poezije. Pjesme napisane određenim metričkim ritmom često su podijeljene, po stihovima, na više različitih stopa. Broj stopa po retku pjesme označava metar u kojem je pjesma napisana, kao što je tetrametar, pentametar ili heptametar. Pjesma napisana u bilo kojoj vrsti tetrametra ima četiri stope po retku pjesme, dok pjesma napisana u heptametru ima sedam stopa po retku.
Način na koji je svako od ovih stopala strukturirano ovisi o vrsti stopala koja se koristi u pjesmi. Pjesma napisana jambskim pentametrom napisana je sa svakim redom koji sadrži pet stopa, označenih “pentametrom”, a svaka od tih stopa je napisana jambskim stilom. Jambe su prilično uobičajene i prilično jednostavne, sastoje se od samo dva sloga s prvim slogom bez naglaska i drugim slogom naglašenim. Ovo je u suprotnosti s trohejem, koji je dvosložna stopa koja se sastoji od naglašenog prvog sloga nakon kojeg slijedi nenaglašeni slog. Spondee je, s druge strane, noga u stihu koji također ima dva sloga, ali su oba naglašena.
Većina pjesnika ne koristi spondee kao stalnu metričku strukturu, budući da bi se nastala pjesma sastojala samo od naglašenih slogova. Čak i jedan redak pjesme napisan na ovaj način bio bi neugodan za čitanje i nedostajalo bi ritmičkih varijacija. Spondee se obično koristi u pjesmi napisanoj u drugom stilu, obično jambskom ili trohejskom, kako bi se stavio naglasak na određeno stopalo.
Postoje određene riječi i fraze koje prirodno sadrže dva naglašena sloga, a korištenje tih riječi u dvosložnoj strukturi često stvara spondije unutar retka. Riječi poput “slom”, “uteg” i “slomljeno srce” primjeri su spondeja koji se prirodno pojavljuje. Ove riječi se također mogu koristiti u drugim vrstama stopala bez stvaranja spondee, kao što je trosložna stopala poput bacchiusa, koja sadrži dva naglašena sloga zajedno s nenaglašenim slogom.