Spontano ozdravljenje općenito se događa kada se pacijent koji se smatra izvan svih medicinskih mogućnosti potpuno i potpuno ozdravi na način koji većina liječnika može opisati samo kao čudesan. Bilo je mnogo dokumentiranih slučajeva spontanog ozdravljenja kod pacijenata koji se bore s terminalnim rakom i drugim teškim, neizlječivim bolestima. Liječnici ne razumiju u potpunosti što uzrokuje spontano ozdravljenje, ali vjeruju da bi to moglo imati veze s psihičkim i duhovnim stanjem pacijenta. Pacijenti koji dožive spontanu remisiju terminalne bolesti često su pacijenti s dubokom duhovnom praksom. Mnogi liječnici vjeruju da su ti pacijenti također skloni dijeliti duboku odlučnost da se oporave, čak i nakon što je medicinska znanost proglasila sve mogućnosti iscrpljenima.
Mnogi liječnici su unaprijedili teoriju da se pravo iscjeljenje proteže izvan fizičkog područja tijela. Čini se da istraživanja sugeriraju da jaki negativni osjećaji, poput tuge, mogu negativno utjecati na imunološki sustav i oštetiti zdravlje. Neki liječnici su istaknuli da trenutnom medicinskom modelu, koji se uglavnom fokusira na liječenje fizičkog tijela lijekovima i terapijom, možda nedostaju neke od ključnih holističkih komponenti sastavnih od ranijih medicinskih tradicija.
Čini se da istraživanja i anegdotski dokazi sugeriraju da se iscjeljenje ne oslanja samo na fizikalne terapije, već i na psihičko i duhovno zdravlje. Pacijenti koji su doživjeli spontano ozdravljenje često sebe doživljavaju kao duhovno ujedinjene s kozmičkom silom koja se ponekad opisuje kao univerzalni um. Neki pacijenti mogu shvatiti da je ovaj univerzalni um božanstvo, ali se posebna religiozna uvjerenja ne smatraju potrebnima za spontano izlječenje. Liječnici sumnjaju da je važno da se pacijenti koji prolaze kroz spontanu remisiju osjećaju kao entiteti povezani u veću, univerzalnu cjelinu.
Pacijenti koji dožive spontanu remisiju terminalnog ili neizlječivog stanja često pokazuju veliku količinu hrabrosti, nade, optimizma i vjere. Neki liječnici su primijetili da pacijenti koji odbijaju prihvatiti presudu medicinske znanosti i nastavljaju tražiti oporavak čak i kada liječnici odustanu, izgleda da će se vjerojatnije spontano oporaviti. Često je vjerojatnije da će ti pacijenti preuzeti aktivnu ulogu u vlastitom oporavku, stvarajući čvrste odnose s liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima i tražeći podršku od obitelji, prijatelja i drugih pacijenata. Oni mogu tražiti i isprobavati nekonvencionalne mogućnosti liječenja ili napraviti velike životne promjene kako bi stvorili najbolje moguće okruženje za oporavak. Vjeruje se da su pacijenti koji dožive spontano ozdravljenje sposobniji nositi se s tugom zbog ozbiljne bolesti, što im omogućuje da zauzmu stav spokoja koji pomaže u jačanju imunološkog odgovora.