Sporazum je vrsta međusobnog sporazuma, često između dvije zemlje. Dvije zemlje koje se ne slažu često će dopustiti delegatima postizanje neformalnog kompromisa, sporazuma ili nagodbe u pripremi za formalni sporazum ili pakt. Dok se formalni sporazum ne potpiše ili na drugi način ratificira, privremeni sporazum omogućuje zaustavljanje neprijateljstava ili drugih negativnih radnji. Ideja je da sporazumi pokazuju spremnost u dobroj vjeri za postizanjem formaliziranog, trajnog sporazuma.
S pravnog stajališta, sporazum općenito nije provediv. Sporazum iz Kyota, na primjer, je dobrovoljni sporazum među nekim od najvećih nacija širom svijeta. Ovaj sporazum ističe obećanja da ako jedna zemlja smanji svoje emisije stakleničkih plinova, njezini susjedi pristaju učiniti isto. Zemlje dobrovoljno pristaju sudjelovati i pridržavati se uvjeta sporazuma. Ako neka zemlja prekrši uvjete kompromisa, njezine susjedne zemlje malo mogu učiniti u smislu zakonskog prisiljavanja na poštivanje.
Iako sporazum obično nije pravno provediv sporazum, kršenje takvog kompromisa, posebno u vezi s osjetljivim međunarodnim pitanjima, može ozbiljno naštetiti ugledu i pouzdanosti zemlje. Kao takav, većina diplomata će poštovati sporazum kao obvezujuće obećanje, pod uvjetom da se nagodba postigne u etičkim okolnostima s onima koji su ovlašteni da pristanu na takve dogovore. Iako se osjetljiva ravnoteža međunarodnih odnosa uvelike oslanja na takva obećanja, također se razumije da ne rezultiraju sva privremena nagodba trajnim ili službenim sporazumom.
Iako se izraz sporazum općenito primjenjuje na međunarodne sporazume, takve se nagodbe također primjenjuju na domaće aranžmane. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i drugim zemljama zakoni o obvezi unutarnjeg duga djeluju na konceptu dogovora i zadovoljenja. Drugim riječima, ugovor između dviju strana može se izmijeniti ako obje strane pristanu osloboditi drugu od određenih standarda izvedbe navedenih u izvornom ugovoru.
Kako bi se ilustrirao koncept suglasnosti i zadovoljstva, može se razmotriti odnos između izvođača i kupca. Kupac A ugovara profesionalca da izgradi ogradu oko njegovog posjeda, uz naknade koje se plaćaju u fazama kako posao bude dovršen. Konačna uplata dospijeva po završetku projekta. Po završetku, Kupac A žali se na lošije materijale nakon što je njegov konj naletio na ogradu i slomio nekoliko tračnica. Kao rezultat toga, odbija izvršiti konačnu uplatu.
Nakon razmatranja pritužbe Kupca A, izvođač se slaže da su materijali korišteni u ogradi lošije kvalitete. Umjesto da apsorbira trošak nove, superiorne ograde oko cijelog posjeda, izvođač se slaže odreći se konačnog plaćanja. Kupac A se slaže da će u zamjenu za ušteđeni novac prihvatiti inferiornu ogradu. Izmijenjeni sporazum primjer je koncepta suglasnosti i zadovoljstva. Obje strane pristaju na novi ugovor, čime se namiruje manjak u izvornom sporazumu i postiže obostrano korisna nagodba.