Ostavština je izraz koji se u Ujedinjenom Kraljevstvu koristi za označavanje pravnog spora na ostavinskom sudu oko oporuke preminule osobe. Spor bi mogao biti oko toga je li oporuka pravno valjana ili uvjeti same oporuke. Sporovi mogu nastati i oko načina na koji je oporukom upravljao njezin “izvršitelj”, osoba imenovana da izvrši namjeru pokojnika u vezi s odredbama oporuke.
Postoje slučajevi u kojima oporuka može biti nevaljana, bez obzira na to što je “oporučitelj”, sastavljač oporuke, namjeravao postići u oporuci. Ako oporučiteljica nije imala sposobnost razumjeti što je radila u vrijeme kada je sačinila oporuku, onda je oporuka nevaljana. Pitanje sposobnosti može uključivati mentalne bolesti, demenciju i druge slabosti. Također se može osporiti valjanost oporuke sastavljene pod nedopuštenim utjecajem. Neprimjereni utjecaj uključuje okolnosti poput prijetnji ili prisile koje uzrokuju da ostaviteljica u oporuku stavi odredbe koje inače ne bi imala.
Oporuka se može pobijati i ako se radi o prijevari, ispravi koju je sačinio drugi i podnio kao da ju je sačinio pokojnik. Oporuka koju je sačinio pokojnik, ali eventualno izmijenjena od strane nekog drugog također je otvorena za osporavanje. Oporuka se može poništiti ako ju je oporučitelj opozvao bez sastavljanja nove. Kada oporuka nije pokojnikova “posljednja oporuka” jer je nakon nje sastavljena druga oporuka, prva oporuka nije valjana. Pogreške također mogu poništiti oporuku, kao kada je dijete ostavitelja za koje se pogrešno smatralo mrtvim izostavljeno iz oporuke.
Sporovi oko posebnih uvjeta valjane oporuke također su dio spornih ostavinskih predmeta. Do ovih sporova često dolazi jer “nasljednici”, krvni srodnici ostavitelja, smatraju da su pogrešno izostavljeni iz oporuke ili nedovoljno osigurani. U većini slučajeva, u nedostatku prijevare ili pogreške, ostavitelj može ostaviti imovinu svakome koga odabere. Ponekad su zahtjevi za neadekvatno osiguranje isprepleteni s tvrdnjama za loše upravljanje od strane izvršitelja oporuke.
Ostavštinski sporovi između nasljednika i izvršitelja oporuke mogu nastati iz više razloga. To mogu biti zahtjevi koji uključuju nepotrebna kašnjenja u raspodjeli imovine ostavine, neispunjavanje posebnih odredbi oporuke ili njihovo pogrešno tumačenje. Može se osporiti i zakonska ovlast izvršitelja za upravljanje ostavinom. Osoba koja primi imovinu po oporuci ne može biti i njezin izvršitelj. Nasljednici i druge osobe koje su primatelji oporuke također mogu u ime odvjetnika koji je sastavio oporuku tvrditi da je stručna nesposobnost.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, neuspješna stranka u spornoj ostavini plaća razumne sudske troškove druge strane. Postoje iznimke ako se tužbeni zahtjev temelji na oporučnoj grešci, postoji opravdana zbrka oko značenja pojmova u oporuci ili okolnosti izazivaju razumnu sumnju u vjerodostojnost ili valjanost oporuke. Zbog mogućih troškova, sudovi snažno potiču stranke da pokušaju medijaciju prije nego što se obrate parnici.