Vjerno svom nazivu, sporo čitanje je vrsta čitanja koja se usredotočuje na polagano čitanje. Ponekad se naziva blisko čitanje ili duboko čitanje, sporo čitanje je suprotno brzom čitanju jer se čitatelj upušta u sporije, promišljenije čitanje. Međutim, te dvije tehnike dijele sličnosti kada su u pitanju razumijevanje i zadržavanje informacija. Praksa čitanja na nežuran i namjeran način često je povezana s proučavanjem određenih vrsta tekstova, poput onih iz književnih i filozofskih područja, iako neki smatraju da je tehnika vezana za Slow Movement. Za najveću korist, čitatelji bi trebali odabrati tehniku ili tempo čitanja koji najbolje odgovara njihovim vlastitim potrebama.
Sporo čitanje se očito razlikuje od brzog čitanja, po tome što je tempo puno sporiji i koncentriraniji. Ipak, dvije vrste čitanja dijele sličnosti. Obje vrste čitanja usmjerene su na razumijevanje i zadržavanje informacija koje čitatelj čita. Brzo čitanje je tehnika koja pomaže čitateljima da čitaju i zadrže više informacija na brži način nego što bi inače čitali. Sporo čitanje, s druge strane, fokusira se na čitanje i zadržavanje tih informacija sporijim tempom.
Općenito, sporo se čitanje smatra tehnikom čitanja osmišljenom da pomogne čitateljima da potpunije razumiju i vrednuju određeni tekst, kao što je književno ili filozofsko djelo. Neki izvori, međutim, vjeruju da je razvoj sporog čitanja izdanak ili na neki način povezan sa Slow Movementom. Sporo kretanje se odnosi na kulturni pokret prema sporijem načinu života ili životnom tempu. Iako nije tehnički organiziran ili kontroliran od strane bilo koje druge institucije, Slow Movement je stekao popularnost među pojedincima koji cijene koncept doživljavanja života na nešto što bi moglo biti bogatije i potpunije uključivanjem u sporiji ritam. Sporo pokret predstavlja nekoliko područja života uključujući hranu, roditeljstvo, putovanja, umjetnost i novac.
Općenito, čitaju li radi učenja ili užitka, čitatelji bi trebali odabrati onu vrstu čitanja koja im najbolje odgovara. Na primjer, ako se čitatelj bavi brzim čitanjem, ali se čini da ne može shvatiti ili zadržati informaciju kao i kada čita sporije, trebao bi pokušati sporo čitati. Isto tako, ako čitatelj ima tendenciju da se omesti ili zaboravi što je pročitao kada se upusti u sporije, pomno čitanje, mogao bi biti prikladniji za brzo čitanje. Naravno, neki čitatelji ne čitaju ni sporo ni brzo, već čitaju onim tempom koji im najviše odgovara. Za mnoge čitatelje ovaj tempo je negdje između brzog i sporog čitanja, a može se mijenjati ovisno o materijalu koji se čita.