Sporo kretanje je kulturološka promjena stava prema sporijoj brzini života. Ne radi se o tome da sve radite sporim, promišljenim tempom, već da radite stvari pravim tempom. Prema sljedbenicima Slow Movementa, život se živi prebrzo i očekuje se da se kultura kreće prebrzo. Promjena je započela 1986. i uključila je mnoge povezane pokrete.
Slow Movement je započeo organizacijom Slow Food u Italiji 1986. godine. Osnovao ga je Carlo Petrini, Slow Food je započeo pokret otpora protiv McDonaldsa i drugih lanaca brze hrane. Slow Food je naglasio važnost bioregije – područja zemlje na koje se oslanja prirodna hrana od životinja, biljaka i sjemena. Petrini je pokrenuo pokret u znak protesta protiv nezdrave hrane koja se služi u restoranima brze hrane. Borio se za ponovno oživljavanje nacionalne hrane i kulturnih kuhinja – osobito relevantnih u njegovoj domovini, Italiji.
Slow Travel ubrzo se pojavio kao popratni pokret. Ova organizacija naglašava usporavanje samog čina putovanja. Brzi tempo putovanja propustit će detalje zbog kojih se putovanje isplati. Spori tempo će potaknuti umjetnost, prirodu i kulturu. Ovaj pokret Slow Travel naknadno je upotpunjen pokretima u mnogim drugim sporim područjima: Slow Design, Slow Sport, Slow Shopping i Slow Work, između ostalih.
Sporo je pokret stekao važnog saveznika 1999. osnivanjem Svjetskog instituta za sporost. Ovaj institut, koji je osnovao Geir Berthelsen, podržavao je bogatiji život putem Slow Movementa. Filozofija Svjetskog instituta sporosti poticala je brigu, ljubav, blizinu, razmišljanje i zajedništvo.
Svjetski institut sporosti ubrzo je u Slow Movementu slijedio Cittaslow u Italiji. Ovaj pokret potaknuo je kulturno usporavanje života u gradovima i mjestima, izvorno diljem Italije. Nakon što je preobrazio više od 30 gradova u Italiji, Cittaslow se preselio kroz ostatak Europe, od Ujedinjenog Kraljevstva, do Njemačke, Austrije, Norveške i Španjolske.
Međutim, glavno načelo Slow Movementa od njegovog nastanka bilo je usporavanje pripreme i jedenja hrane. Organska i regionalna hrana ostala je vrlo važna u više od 50 zemalja, uključujući poglavlja u više od tri tuceta Sjedinjenih Država.
Pristaše Slow Movementa ne ističu skok u prošlost, već usporavanje života u suvremenom svijetu. Zalažu se za povećanje kvalitete, u hrani, poslu, maloprodaji i životu, smanjenjem brzine. Filozofija Slow Movementa poziva na ugodniji život kroz poboljšanja u svakom mjestu življenja, od seksa preko roditeljstva do medicine.