Jednostavno rečeno, spoznaja je sposobnost mišljenja. Uzimanje u obzir kako osoba uči, a zatim koristi svoje znanje, nadilazi prisjećanje činjenica. Spoznaja omogućuje pojedincu da shvati ono što vidi, čuje i osjeća kako bi mogao reagirati na odgovarajući način, planirati unaprijed i učiti iz svojih pogrešaka. Na primjer, ako čovjek dotakne električnu ogradu, instinktivno će izbjegavati to područje osim ako ne treba proći kroz njega iz važnog razloga, poput spašavanja nekoga. U tom slučaju, njegove kognitivne sposobnosti omogućit će mu da napravi plan kako bi pokušao sigurno zaobići ogradu i doći do osobe.
Spoznaja se može podijeliti na tri kritična elementa: sposobnost identificiranja istaknutih značajki u situaciji, organiziranje prošlih iskustava ili novih informacija u plan ili ideju i sposobnost donošenja odluka, evaluacija ili prosudbi. Svaka od ovih značajki nadovezuje se na prethodnu. To znači da se prosudbe i odluke često temelje ili na prošlom iskustvu ili na pažljivoj analizi situacije – ili oboje – a percepcije osobe o prošlom iskustvu temelje se na njezinom sjećanju na važne elemente.
Prvi korak u spoznaji je svjesnost i sposobnost fokusiranja na ključne značajke u situaciji. Na primjer, na užurbanom uglu ulice žena će možda morati odlučiti na koje elemente je najvažnije da se usredotoči: na semafor, kretanje automobila, mobitel koji zvoni ili bol u lijevom stopalu. Sve ovo može biti vrlo važno, ali davanje prioriteta je bitan kognitivni zadatak ako želi sigurno prijeći ulicu. Svjesnost je vrlo rana razvojna zadaća jer o njoj ovisi daljnji kognitivni razvoj. Kada je osoba svjesna, sposobnost fokusiranja postaje ključna kako bi ta osoba prikupila i obradila informacije.
Nakon što osoba odabere elemente na koje će se usredotočiti, on ili ona koristi te informacije za izradu plana ili skiciranje ideje. Osoba može prikupiti nove informacije u rješenje za problem, kao što je korištenje novih podataka za predlaganje novog lijeka, ili može koristiti sposobnost fokusiranja da analizira situaciju i vidi gdje postoji problem. U oba slučaja, formuliranje plana ovisi o sposobnosti osobe da točno odabere istaknuta obilježja situacije i odluči koje točke podataka kombinirati kako bi se stvorilo rješenje ili koji elementi u situaciji mogu biti problematični.
Donošenje odluke ili kritička analiza situacije ili ideje često predstavlja završni kognitivni korak. Iako bi odluka mogla biti konačni ishod, misaoni proces mnogih ljudi je fluidan. Kao rezultat toga, dio kritičke analize u spoznaji često uključuje ponovnu procjenu istaknutih značajki i prilagodbe predloženom planu akcije. U konačnici, spoznaja je dinamičan proces u kojem pojedinci kontinuirano procjenjuju i ocjenjuju nove informacije, odlučuju je li djelovanje potrebno, procjenjuju tu akciju i zatim ponovno procjenjuju prema potrebi.