Anti-money laundering (AML) je nastojanje da se zaustavi nezakonita praksa pranja novca, u kojoj kriminalac laže o izvoru svojih sredstava. Prema smjernicama za sprječavanje pranja novca, financijske institucije dužne su poduzeti korake za provjeru podrijetla velikih svota novca koje prolaze kroz njihovu organizaciju te također moraju prijaviti sumnjive aktivnosti. Ti su propisi postali osobito važni u Sjedinjenim Državama nakon donošenja Patriot Act 2001. godine, iako nekoliko zemalja ima smjernice protiv pranja novca. Radna skupina za financijsko djelovanje protiv pranja novca (FATF) kreira politike koje pomažu svojim članovima, uključujući više od 30 zemalja, u borbi protiv pranja novca.
Vlade raznih zemalja stavljaju naglasak na propise o sprječavanju pranja novca jer se u većini slučajeva do opranog novca dolazi nezakonito. Na primjer, neki kriminalci zarađuju svoj novac aktivnostima koje su ilegalne u većini područja, uključujući dilanje droge, prostituciju i kockanje. Osim toga, mnogi ljudi peru novac kako bi se izvukli iz plaćanja poreza na dohodak. Upravo je terorizam potaknuo američku vladu da donese Patriot Act. Ova uredba daje državnim dužnosnicima slobodu da istražuju sumnjive aktivnosti kako bi imali priliku zaustaviti one koji financiraju teroriste.
Financijske institucije dužne su se pridržavati propisa protiv pranja novca. Moraju provjeravati identitet kupaca i rutinski pratiti transakcije koje se obavljaju. Jedan od glavnih alata za sprječavanje pranja novca koji većina banaka koristi je izvješće o valutnim transakcijama (CTR), što je obrazac koji se mora podnijeti za svako podizanje novca, uplatu i prijenos računa iznad određenog iznosa. U SAD-u je 2011. taj iznos bio 10,000 USD, iako se iznos može razlikovati ovisno o zemlji, a neke zemlje uopće ne zahtijevaju ovaj obrazac. Tipični CTR uključuje porezne podatke, osobne podatke klijenta i smatra li zaposlenik banke sumnjivu transakciju.
Većina banaka koristi softver za sprječavanje pranja novca kako bi im pomogla da se pridržavaju propisa. Većina CTR-ova podnesena je elektroničkim putem putem takvog softvera, ali druga vrsta softvera specijalizirana je za ispravno identificiranje klijenata u skladu s programom identifikacije korisnika koji se provodi Zakonom o bankovnoj tajnosti SAD-a. Takav softver pridržava se pravila “znaj svog kupca” (KYC), koja uključuju provjeru povijesti korisničkog računa kako bi se dobila točna slika identiteta svakog klijenta i transakcijskih navika. Treća vrsta softvera usredotočuje se isključivo na praćenje transakcija kako bi potražila sumnjive obrasce koji bi mogli ukazivati na pranje novca. Ova vrsta softvera automatski stvara izvješća o sumnjivim aktivnostima (SAR) kada se sumnja na pranje novca ili druga nezakonita djela, što rezultira istragom računa.