Poteškoće s disanjem povezane s kongestivnim zatajenjem srca poznate su kao srčana astma. Ne smatra se istinski astmatičnim stanjem, srčana astma je rezultat nakupljanja tekućine u plućima, poznatog kao plućni edem. Simptomi povezani s ovim stanjem mogu oponašati simptome tradicionalne astme, pa je utvrđivanje prisutnosti zatajenja srca ključno za odgovarajuće liječenje. Astma uzrokovana zatajenjem srca smatra se ozbiljnim stanjem koje može postati opasno po život ako se ne koristi pravilno liječenje.
Kongestivno zatajenje srca karakterizira narušeno funkcioniranje srčanog mišića, što negativno utječe na krvožilni sustav i funkciju glavnih organa. Astma povezana sa zatajenjem srca rezultat je nesposobnosti srca da učinkovito pumpa, što negativno utječe na pravilnu funkciju pluća. Kako pumpanje srca postaje poremećeno, tekućina se počinje nakupljati u plućima, sužavajući zračne prolaze i smanjujući protok kisika. Rezultirajuća blokada protoka zraka uzrokuje šištanje pojedinca i razvoj dodatnih simptoma povezanih s poteškoćama u disanju.
Osobe sa srčanom astmom mogu hripati ili imati poteškoća s disanjem tijekom vježbanja, tijekom svakodnevnih aktivnosti ili noću kada leže u krevetu. Nakupljanje tekućine u plućima izaziva simptome koji uključuju kašalj, piskanje i otežano disanje. Osobe sa srčanom astmom također mogu razviti izraženo oticanje nogu i gležnjeva, povećan broj otkucaja srca i krvni tlak te anksioznost. Oni s astmom uzrokovanom zatajenjem srca mogu otkriti da mogu bolje disati noću ako spavaju uspravno sjedeći na stolici, inače se probude s nelagodom i bez daha kada pokušaju spavati ležeći.
Dijagnoza kongestivnog zatajenja srca može se postaviti primjenom raznih testova. Pojedinci se mogu podvrgnuti testovima koji uključuju RTG prsnog koša, ehokardiogram i test magnetske rezonancije (MRI) srca. Kateterizacija srca i test srčanog stresa također se mogu provesti kako bi se procijenila funkcija srca i utvrdili eventualni poremećaji ritma unutar srčanog mišića. Tijekom fizičkog pregleda može se otkriti postojanje pleuralnog izljeva ili nakupljanja tekućine oko pluća.
Pravilna dijagnoza ključna je za uspješno liječenje srčane astme. Liječenje osoba sa srčanom astmom usmjereno je na poboljšanje funkcije srca. Možda će biti potrebni korektivni zahvati ili kirurški zahvat za vraćanje funkcije srca, kao što je zamjena zalistaka ili operacija koronarne premosnice. Neki pojedinci mogu dobiti pejsmejker s jednom ili dvije komore ili implantabilni kardioverter-defibrilator kako bi se obnovio pravilan srčani ritam i sposobnost pumpanja. Za ublažavanje simptoma astme, uz liječenje zatajenja srca mogu se davati dodatni kisik i bronhodilatatori.
Lijekovi se mogu koristiti kao dio individualnog režima liječenja kada je potvrđena dijagnoza kongestivnog zatajenja srca. Diuretici pomažu u ublažavanju nakupljanja tekućine u plućima i omogućuju lakše disanje bez hripanja. Mogu se propisati dodatni lijekovi koji pomažu u jačanju srčanog mišića kako bi se regulirala njegova sposobnost pumpanja i obnovila funkcionalnost, kao što su glikozidi digitalisa, inhibitori enzima koji pretvara angiotenzin (ACE) i beta-blokatori. Promjene načina života i prehrane mogu biti potrebne kao dio individualnog režima liječenja.
Pojedinci starije dobi kojima je dijagnosticirano kongestivno zatajenje srca i koji često imaju nedostatak zraka ili poteškoće s disanjem imaju povećan rizik za razvoj srčane astme. Oni koji nisu dobili dijagnozu kongestivnog zatajenja srca, ali imaju simptome povezane sa srčanom astmom, ne bi trebali pretjerano koristiti tradicionalne lijekove za astmu. Korištenje takvih lijekova od strane osoba bez astme može izazvati srčane aritmije i pogoršati postojeće simptome, dodatno komplicirajući postojeće zatajenje srca.