Srčani enzimi se oslobađaju u krvotok kada srce pretrpi oštećenje. Oni uključuju enzim kreatin fosfokinazu (CPK) i protein troponin. Obično se ti enzimi nalaze u vrlo niskim razinama u cijelom tijelu, ali kada je srčani mišić oštećen, istječu u većim količinama. Studija srčanih enzima mjeri razine dviju tvari, omogućujući liječnicima da utvrde je li se dogodio srčani događaj, kao što je srčani udar.
Liječnici obično naručuju ispitivanje srčanih enzima kada pacijent ima simptome srčanog udara. Postupak se izvodi vađenjem krvi iz pacijenta, obično iz vene na ruci ili šaci, te slanjem u laboratorij na analizu. Iako studija zahtijeva samo jedno vađenje krvi, ona se zapravo sastoji od dva odvojena testa. U nekim slučajevima naručuje se samo jedno od ta dva.
Troponinski test je obično poželjan test za određivanje je li pacijent doživio srčani udar. Prisutnost ovog srčanog enzima ukazuje na ozljedu srca, a razine imaju tendenciju da ostanu povišene dulje vrijeme od CPK. U normalnim uvjetima, razine troponina su toliko niske da se jedva mogu otkriti. Blago povišene razine upućuju na neku vrstu oštećenja srca, dok značajno povišene razine ukazuju na to da je došlo do srčanog udara.
CPK test se također koristi za dijagnosticiranje srčanog udara, ali nije toliko pouzdan jer se povišene razine ovog srčanog enzima mogu pojaviti uz ozljedu mozga ili mišića. Poremećaji štitnjače također mogu dovesti do abnormalnih rezultata. CPK izoenzimski test može se koristiti za određivanje točne vrste CPK prisutnog u krvi, što zauzvrat pomaže utvrditi gdje je došlo do oštećenja. Test se obično ponavlja svaka dva do tri dana dok je pacijent u bolnici, jer porast i pad enzima može dodatno pomoći u dijagnosticiranju određenih stanja.
Nekoliko čimbenika može promijeniti rezultate studije srčanih enzima, uključujući druga već postojeća srčana oboljenja, određene lijekove za snižavanje kolesterola i tešku upotrebu alkohola. Bolesnici s mišićnom distrofijom i određenim autoimunim bolestima također mogu imati povišene razine ovih enzima. Nedavna operacija ili kardiopulmonalna reanimacija također mogu utjecati na rezultate.
Uz studiju srčanih enzima, liječnici također mogu naručiti test za mjerenje razine miglobina, drugog proteina koji se nalazi u srčanom mišiću. Dodatni dijagnostički alati, kao što su elektrokardiografija i fizikalni pregled, obično se koriste uz studiju srčanih enzima. Također se uzimaju u obzir bolesnikovi simptomi i povijest bolesti.