Srednji glagol je riječ koja ima elemente aktivnog i pasivnog glasa, što ukazuje na radnju subjekta rečenice koja se ne izvodi nad objektom. Aktivni glas nastaje kada subjekt rečenice koja obavlja radnju dolazi na prvom mjestu, dok pasiv nastaje kada subjekt dolazi nakon radnje. Srednji glagol ima strukturu aktivnog glasa, s subjektom ispred njega, ali se informacija prezentira na pasivan način. Na primjer, izjava kao što je “Auto se brzo pokreće” ima glagol “starti” koji se odnosi na subjekt “auto”, ali je također izvodi neimenovani sekundarni subjekt.
Nekoliko osnovnih elemenata riječi čini je srednjim glagolom, počevši od ideje da opisuje radnju, kao i druge vrste glagola. Ne postoje nužno određene riječi koje su “srednje”, ali mnogi različiti glagoli mogu poprimiti ovaj oblik unutar odgovarajućeg konteksta. Riječ “počinje” u prethodnom primjeru može lako djelovati kao redoviti aktivni glagol u rečenici poput “Čovjek pokreće auto”, koja je po strukturi slična primjeru. Međutim, to nije srednji glagol u ovoj drugoj upotrebi, budući da subjekt izvodi radnju na objektu.
Osim toga, srednji glagol je također neprelazan, što znači da ne zahtijeva da objekt ima smisla. U drugom primjeru, “Čovjek pali auto”, riječ “pokrene” je prijelazna jer zahtijeva da objekt “auto” ima bilo kakvo značenje. “Čovjek počinje” ne pruža dovoljno informacija da bi netko mogao razumjeti što muškarac radi u tom primjeru. Međutim, u rečenici “Auto se lako pokreće”, to je srednji glagol, jer u ovoj rečenici nema objekta, a ipak ima smisla.
Kada se glagol koristi u aktivnom glasu, a on je neprelazan, onda može biti srednji glagol, ovisno o tome kako je rečenica strukturirana. “Mačka je spavala” nije primjer za to, jer je samo aktivnim glasom. Da bi se koristio srednji glagol, postoji implicirana pasivnost rečenice.
U primjeru “Auto lako pali”, postoji sekundarni element rečenice, a to je činjenica da netko drugi pali auto. Da bi bio istinski aktivan glas, trebao bi biti nešto poput “Čovjek lako pali auto”, ali u ovoj rečenici “auto” je objekt, a ne subjekt. Značenje je isto između ova dva primjera, zbog čega prethodni uz primarno aktivnu strukturu ima i element pasivnog glasa.