Stagflacija je gospodarski trend u kojem inflacija i nezaposlenost rastu, dok je opći rast gospodarstva spor. Može biti teško ispraviti ovaj trend, jer fokusiranje na jedan aspekt problema može pogoršati druge aspekte. Mnoge vlade pokušavaju izbjeći stagflaciju kroz fiskalnu politiku, promičući ravnomjeran i zdrav rast i pokušavajući spriječiti inflaciju. Ako se stanje nastavi dovoljno dugo, to će pokrenuti ekonomsku recesiju i konačnu samokorekciju.
Jedan od najpoznatijih primjera stagflacije u Sjedinjenim Državama dogodio se 1970-ih, tijekom naftne krize. Nekoliko drugih zemalja, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, doživjelo je ovo stanje tijekom tog razdoblja, budući da su visoke cijene nafte pridonijele općoj inflaciji, dok su zaposlenost i domaće gospodarstvo ostali spori. U Sjedinjenim Državama, na kraju je uskočila Federalna rezervna banka, zamrznuvši ponudu novca i pokrenuvši recesiju.
Riječ je simbol “stagnacije” i “inflacije”, a čini se da ju je 1965. skovao član Konzervativne stranke u Britaniji. Prvi je put spomenuo stagflaciju u govoru Donjeg doma 17. studenog, raspravljajući o jedinstvenoj situaciji u kojoj se nalazi britansko gospodarstvo. Kako se problem proširio na druge nacije, upotreba izraza postala je raširena, budući da je to bila zgodna skraćenica za opisivanje ozbiljno pitanje.
O uzrocima stagflacije se naširoko raspravlja. Neki ekonomisti smatraju da tome pridonosi, primjerice, pretjerana državna regulacija. Drugi vjeruju da ga mogu potaknuti vanjski događaji, kao što je nagli porast cijene robe poput nafte; ovo je poznato kao teorija šoka. Bez obzira na uzrok, stagflacija može zahtijevati naporan rad da se ispravi, a može biti teško prebroditi takvo razdoblje.
U slučaju 1970-ih, akcije Banke federalnih rezervi su dovele do recesije, ali se u konačnici gospodarstvo stabiliziralo, sa stopom nezaposlenosti koja se prirodno korigirala dok je inflacija opala. U 1980-ima korišteno je nekoliko mjera za promicanje gospodarskog rasta, što je također pomoglo naciji da se oporavi od razdoblja stagflacije. Potrošači bi u takvom razdoblju mogli jako patiti jer smatraju da su dobra i usluge preskupe da bi si ih priuštili, dok ne mogu dobiti posao kako bi platili osnovne potrebe. Budući da vlada može ograničiti dostupnost zajmova u pokušaju da se izbori sa situacijom, potrošači će možda morati drastično smanjiti svoje proračune kako bi preživjeli.