Stalni kapital je pojam koji se odnosi na imovinu koju tvrtka posjeduje i koristi u poslovanju tijekom relativno dugog vremenskog razdoblja. Ova imovina, koja se također naziva dugotrajna imovina, uključuje nekretnine, opremu i imovinu postrojenja kao što su zgrade i namještaj. Ne troše se u proizvodnom procesu i ne uključuju zalihe ili imovinu proizvedenu ili držanu za preprodaju. Trošak dugotrajne imovine amortizira se tijekom vijeka trajanja, a ne odbija kao trošak u godini kupnje.
Tvrtke koje se smatraju kapitalno intenzivnim uključene su u industriju koja zahtijeva velike izdatke u fiksnom kapitalu. Naftna industrija je primjer gdje se moraju napraviti veliki izdaci prije pokretanja. Naftna tvrtka mora imati veliku opremu za pronalaženje, prikupljanje i proizvodnju proizvoda iz nafte. Drugi primjer bi bile farmaceutske tvrtke koje moraju ulagati u opremu za istraživanje i razvoj.
Industrije u kojima poduzeća moraju financirati opsežan stalni kapital uzrokuju situaciju u kojoj je novim tvrtkama teško probiti posao. Zahtjev za visokom razinom fiksnog kapitala jedna je od prepreka ulasku koja uzrokuje ograničenu konkurenciju određene industrije. Tvrtke koje posluju neko vrijeme mogu ublažiti neke troškove nakon razvoja ekonomije razmjera u kojoj opskrba proizvoda košta manje po jedinici zbog velikog broja jedinica koje je tvrtka u mogućnosti proizvesti.
Kako bi se amortizirala ili oduzela cijena dugotrajne imovine, potrebno je utvrditi amortizirajuću vrijednost predmeta. Obično je vrijednost imovine njezin trošak, ali može biti potreban izračun za određivanje apsolutnog fizičkog vijeka trajanja. Iako dio opreme može biti funkcionalan dulje vremensko razdoblje, apsolutni fizički vijek odnosi se na to koliko dugo će predmet biti koristan. Svaka oprema koja ima tehnološku osnovu može zastarjeti zbog novih otkrića ili poboljšanja na tržištu. Amortizacija bi se trebala vršiti samo tijekom korisnog vijeka trajanja imovine.
Postoje mnoge tehnike za amortizaciju vrijednosti dugotrajnog kapitala. Metode amortizacije uključuju pravocrtnu, opadajuću bilancu i metodu jedinice ili aktivnosti. Sve osim zadnje metode pretpostavljaju da je amortizacija element vremena; odnosno sredstvo postaje manje korisno što je duže u proizvodnji. Amortizacija po metodi aktivnosti povezuje trošak amortizacije sa stvarnom produktivnošću sredstva. Svrha svake metode amortizacije je uskladiti trošak imovine s njegovom korisnošću koja stvara prihod.