Stambena pristranost je oblik diskriminacije u kojoj se određenim osobama na stambenom tržištu daje povlašteni tretman. Stambena pristranost može imati brojne oblike, od odbijanja iznajmljivanja samohranim majkama do zloglasnih restriktivnih sporazuma koji su sprječavali crne Amerikance da kupuju domove tijekom 1960-ih. Mnoge su zemlje učinile pristranost stanovanja nezakonitom, a postoje sustavi za prijavu slučajeva sumnje na pristranost. Ako je pojedinac ili tvrtka osuđena zbog stambene pristranosti, kazna ponekad može biti prilično stroga.
Jedan od najklasičnijih oblika stambene pristranosti može se pronaći u oglasima za iznajmljivanje kuća. Na primjer, oglas bi mogao navesti da kandidati moraju biti kršćani ili da se preferiraju žene iznajmljivači. Stanodavci također mogu izraziti sklonost prema ljudima određene boje kože. Koristeći jezik poput “bez kineskog”, stanodavac se nada da će obeshrabriti ljude za koje smatra da su nepoželjni da se prijave za najam kuće, stana ili sobe. U nekim dijelovima svijeta ova vrsta jezika je zabranjena zakonima o pravednom stanovanju, iako iznajmljivači mogu navesti da žele nepušače, osobe bez kućnih ljubimaca ili osobe koje ne koriste droge, jer te preferencije ne krše zakone protiv diskriminacije.
Stambena pristranost za iznajmljivače također može biti suptilnija. Na primjer, stanodavac jednostavno ne smije iznajmljivati crnim stanarima, čak i ako mu je zakonski zabranjeno da to navede u oglasu, ili stanodavac može zahtijevati veće depozite od nekih ljudi nego od drugih. Ovu vrstu stambene pristranosti može biti teško dokazati na sudu, što ju čini vrlo izazovnim za kazneni progon, a često se i ne prijavljuje, jer stanari možda ne shvaćaju da se to događa ili možda nisu svjesni zakona koji okružuju stambenu pristranost.
Ljudi koji žele kupiti kuće također mogu doživjeti stambenu pristranost. Najzloglasnije je to što ljudima određene boje kože ili vjeroispovijesti možda nije dopušteno kupovati kuće u određenim četvrtima. Iako se to rijetko navodi u mnogim zemljama zbog zakona o pristranosti stanovanja, suptilni pritisak ili prijedlozi mogu se koristiti kako bi se ljudi obeshrabrili da traže negdje drugdje. Na primjer, prodavač nekretnina koji opslužuje latinoameričke klijente možda im jednostavno neće pokazati kuće u određenim četvrtima.
Manjine su najčešće žrtve stambene pristranosti, iako se ponekad pojavljuju slučajevi obrnute pristranosti. Siromašni ljudi također su meta stambene pristranosti, posebno ako primaju državnu pomoć u plaćanju stambenog zbrinjavanja, a roditelji ponekad imaju i stambene pristranosti, od stanodavaca koji su zabrinuti zbog štete koju bi mogla prouzročiti djeca. Sve ove skupine zaštićene su zakonima o stambenoj pristranosti. Većina zemalja ima agencije u kojima se može prijaviti stambena pristranost, poput Ureda za pošteno stanovanje i jednake mogućnosti u Sjedinjenim Državama.