Standardna devijacija prinosa način je korištenja statističkih načela za procjenu razine volatilnosti dionica i drugih ulaganja, a time i rizika uključenog u njihovu kupnju. Princip se temelji na ideji zvonaste krivulje, gdje je središnja visoka točka krivulje srednji ili očekivani prosječni postotak vrijednosti za koji je najvjerojatnije da će dionica vratiti ulagaču u bilo kojem vremenskom razdoblju. Slijedeći krivulju normalne distribucije, kako se čovjek sve više udaljava od prosječnog očekivanog povrata, standardna devijacija prinosa povećava dobitke ili gubitke ostvarene na ulaganju.
U većini umjetnih i prirodnih sustava, zvonaste krivulje predstavljaju distribuciju vjerojatnosti stvarnih ishoda u situacijama koje uključuju rizik. Jedno standardno odstupanje od prosjeka čini 34.1% stvarnih rezultata iznad ili ispod očekivane vrijednosti, dvije standardne devijacije čine dodatnih 13.6% stvarnih rezultata, a tri standardna odstupanja od prosjeka predstavljaju još 2.1% rezultata. To u stvarnosti znači da, kada investicija ne vrati očekivani prosječni iznos, oko 68% vremena će odstupiti na višu ili nižu razinu za jednu točku standardne devijacije, a 96% vremena će odstupiti za dva boda. Gotovo 100% vremena, investicija će odstupiti za tri boda od prosjeka, a osim toga, rast razine gubitka ili dobiti za ulaganje postaje iznimno rijedak.
Vjerojatnost stoga predviđa da je vjerojatnije da će povrat ulaganja biti bliži prosječnom očekivanom povratu nego što je dalje od njega. Unatoč volatilnosti bilo kojeg ulaganja, ako slijedi standardnu devijaciju povrata, 50% vremena, vratit će očekivanu vrijednost. Ono što je još vjerojatnije je da će 68% vremena biti unutar jednog odstupanja od očekivane vrijednosti, a 96% vremena unutar dva boda od očekivane vrijednosti. Izračunavanje prinosa je proces iscrtavanja svih ovih varijacija na zvonastu krivulju, a što su češće daleko od prosjeka, veća je varijanca ili volatilnost ulaganja.
Pokušaj vizualizacije ovog procesa stvarnim brojevima za standardnu devijaciju prinosa može se učiniti pomoću proizvoljnog postotka povrata. Primjer bi bilo ulaganje u dionice s očekivanom prosječnom stopom povrata od 10% uz standardnu devijaciju prinosa od 20%. Ako dionica slijedi normalnu krivulju distribucije vjerojatnosti, to znači da će, 50% vremena, ta dionica zapravo vratiti 10% prinosa. Međutim, vjerojatnije je da se u 68% vremena može očekivati da će dionica izgubiti 20% te stope povrata i vratiti vrijednost od 8% ili dobiti dodatnih 20% povratne vrijednosti i vratiti stvarnu stopu od 12%. Još vjerojatnija je činjenica da u 96% vremena dionica može izgubiti ili dobiti 40% povratne vrijednosti za dvije točke odstupanja, što znači da bi se vratila negdje između 6% i 14%.
Što je veća standardna devijacija prinosa, to je dionica nestabilnija i za povećanje pozitivnih dobitaka i za povećanje gubitaka, tako da bi standardna devijacija prinosa od 20% predstavljala mnogo veću varijaciju od one od 5%. Kako se varijanca sve više udaljava od središta zvonaste krivulje, sve je manje vjerojatno da će se pojaviti; međutim, istovremeno se uzimaju u obzir svi mogući ishodi. To znači da je, uz tri standardne devijacije, gotovo svaka moguća stvarna situacija ucrtana na 99.7%, ali samo u 2.1% vremena stvarni povrat ulaganja pada tri odstupanja od prosjeka, što u slučaju primjer bi bio povrat od negdje oko 4% ili 16%.