Starchitect je arhitekt koji postaje široko poznat u široj javnosti kao i u arhitektonskoj zajednici. Starchitect bi se mogao smatrati slavnim arhitektom; ove visoke ličnosti često imaju zvjezdanu moć i javni utjecaj. Osim projektiranja zgrada, neki se starhitekti također proširuju na kućni namještaj i luksuznu robu, nadajući se da će proširiti moć brendiranja svojih imena. Često su predmet detaljnih profila u časopisima i novinama, a ponekad se pojavljuju i na televiziji.
Riječ je portmanteau od “zvijezda” i “arhitekt”, a općenito se koristi pežorativno. Neki ljudi misle o starchitectima kao o supermodelima arhitektonskog svijeta, koji traže slavu i slavu pod svaku cijenu. Njihov je rad često izrazito avangardan i vrlo glasan; zahtijeva pažnju od gledatelja prepoznatljivim, odvažnim i velikim elementima dizajna. Za tradicionalističkije zajednice i arhitekte, rad škrobnih arhitekata može biti malo intenzivan, a neki ljudi smatraju da su projekti škroba prilično neukusni.
Neki poznati primjeri škrobnih arhitekata su Anton Gaudi, Jeff Kipnis, Michael Graves, Frank Gehry, Rem Koolhaas, Philippe Starck, IM Pei i Frank Lloyd Wright. Iako mnogi ljudi podrugljivo govore o radu škroba, rad nekih od tih pojedinaca svakako je jedinstven, a neki ga smatraju i upečatljivim i ugodnim. Starchitects zasigurno su pomaknuli granice moderne arhitekture, čineći dosad nečuvene arhitektonske značajke poželjnim i prihvatljivim u općoj zajednici.
Budući da starhitektori imaju puno moći i utjecaja, neki ih programeri pridružuju projektima u nadi da će projekti biti odobreni. To je često slučaj s kontroverznim građevinskim shemama, poput planova za izgradnju velikih stambenih kompleksa ili visokih poslovnih zgrada. Programeri obično rano dovedu škrobnog arhitekta, s planom prodaje projekta na ime arhitekta. Mnogi gradovi su zavedeni razmjerom tih projekata, zajedno sa zvjezdanom snagom, ponekad odobravajući upitne projekte i kasnije žaleći zbog toga.
Neki poznati projekti starchitect-a uključuju Guggenheim muzej u Španjolskoj, Pompidou centar u Francuskoj, Središnju knjižnicu u Seattleu u Sjedinjenim Državama i Kiasma muzej suvremene umjetnosti u Finskoj. Ovi se projekti razlikuju po svom takozvanom “wow faktoru”, referenci na riječ koja se najčešće emitira kada se te zgrade prvi put vide. Projekti visokog profila poput ovih ilustriraju nevjerojatnu moć koju starchitect ima da se izvuče s vrlo neobičnim i ponekad prilično skupim projektima.