Statutarni zakon je pisani zakon koji donose zakonodavna tijela. Razlikuje se od sudskog prava ili sudske prakse. Statutarni zakoni su zakoni koji su formalno uspostavljeni za rješavanje specifičnih situacija i zapisani u šifrarnicima.
U društvima običajnog prava kao što su Engleska, Kanada i Sjedinjene Države, pravo donose dva različita tijela. Zakonodavna vlast donosi neke zakone, a suci druge zakone. U SAD-u je ova razlika određena ustavom o podjelu vlasti.
Kada zakonodavno tijelo donese zakon, smatra se statutom ili statutarnim pravom. Zakonodavno tijelo može donijeti zakon o svemu čime ima ovlasti upravljati. U Sjedinjenim Državama, na primjer, državna zakonodavna tijela imaju ovlast donošenja zakona o imovini i razvodu, između ostalog, dok je saveznim zakonodavnim tijelima dopušteno donositi zakone o pitanjima koja uređuju međudržavnu trgovinu i o pitanjima kao što su međunarodni odnosi.
Zakonodavna vlast, za razliku od sudova, ne mora imati “slučaj” pred sobom da bi napravila zakon. Ako zakonodavno tijelo ima ovlasti donijeti zakon o nečemu i smatra da je dobra ideja donijeti zakon, dopušteno mu je to učiniti. Suci, s druge strane, mogu donositi zakone samo kada im se predmet nađe i donose zakon u obliku uspostavljanja presedana u tom konkretnom slučaju.
Postupci za izradu statuta od strane zakonodavnog tijela razlikuju se ovisno o tome kako je vlada postavljena u određenoj zemlji. U Sjedinjenim Državama, na primjer, predlažu se zakoni koji su predloženi zakoni. Zakone tada moraju odobriti Dom i Senat, a u većini slučajeva ih mora potpisati predsjednik, ako zakon želi biti savezni zakon.
Zakonodavno tijelo postavlja pravilo u statutu, a to pravilo na kraju postaje zakon nakon što prođe odgovarajući proces i dobije potreban broj glasova. Na kraju se svi statutarni zakoni objavljuju i kodificiraju u šifrarcima. Prije nego što se to dogodi, statutarni zakoni su još uvijek zakon, ali se zakoni objavljuju u posebnim dodacima postojećim šifrarnicima i/ili na web stranicama vlade.
Kipovi nikako ne mogu pokriti svaku situaciju i nisu uvijek potpuno čisti na licu. Kao rezultat toga, sudovi se ponekad mogu pozvati da tumače zakonsko pravo, i/ili statuti mogu stvoriti agencije i tim agencijama dati ovlast tumačenja zakona. I sudovi i državne agencije moraju tumačiti sve statute tako da razumiju namjeru zakonodavnog tijela iza statuta i ostaju vjerni jednostavnom jeziku i svrsi statuta.