Također poznat kao rizik nesolventnosti ili rizik neplaćanja, rizik stečaja je potencijal da dužnik postane nesposoban podmiriti svoje dužničke obveze. Zajmodavci procjenjuju ovu vrstu rizika kao dio procesa razmatranja zahtjeva za zajam, kreditnu liniju ili bilo koju drugu vrstu financijske pomoći koja uključuje otplatu. Zajmodavci također koriste sličan pristup kada ocjenjuju zahtjeve za zajam poduzeća, uzimajući u obzir svaki čimbenik koji se odnosi na sposobnost tvrtke da otplati taj zajam u skladu s uvjetima navedenim u ugovoru o zajmu.
Uz kredite i produljenje kreditnih linija, investitori će pomno promatrati i rizik stečaja kada razmatraju mogućnost ulaganja u poslovni pothvat. Na primjer, anđeo investitor koji razmišlja o potpori novog poslovnog pothvata pomno će pogledati način na koji je poslovanje strukturirano. On ili ona će također razmotriti pozadinu i iskustvo vlasnika, te potencijal za uspjeh koji tvrtka pokazuje, na temelju robe ili usluga koje će biti ponuđene potrošačima. Ako anđeo investitor utvrdi da postoji solidno tržište za te proizvode, da tvrtka ima dobro planiran i realan poslovni model te da vlasnici imaju stručnost i pozadinu potrebnu za uspjeh, vjerojatno će razmotriti razinu rizik prihvatljiv i odlučiti uložiti u pothvat.
Mnogi od istih kriterija koji se koriste za određivanje kreditnog rezultata također ulaze u izračun stečajnog rizika. Važan je omjer tereta duga i prihoda, jer je ta brojka snažan pokazatelj sposobnosti dužnika da pravovremeno otplati zajmodavcu. Dužnici koji imaju relativno malo financijskih obveza i koji te obveze otplaćuju na vrijeme bez kašnjenja u plaćanju, vjerojatno će se smatrati manjim rizikom. Demonstracija jakih vještina upravljanja novcem i reputacija poštivanja svih ugovornih obveza također je snažan pokazatelj da je mogućnost da dužnik pokrene stečajnu radnju iz poglavlja 11 ili 7, mala, pod pretpostavkom da nema značajnih promjena u dužnikovim okolnostima .
Još jedan zgodan alat u procjeni rizika bankrota povezanog s već uspostavljenim poslom je razmatranje rejtinga obveznica koje su pripremile agencije kao što su Standard & Poor’s ili Moody’s. Ove ocjene temelje se na pažljivom ispitivanju cjelokupnog financijskog zdravlja poduzeća, a posebno su korisne ulagačima. Iako je korisno, važno je shvatiti da strogo oslanjanje na ove ocjene može, ali i ne mora pružiti prikladne informacije za donošenje konačne odluke. Iz tog razloga, zajmodavci bi također trebali razmotriti podatke dostupne iz drugih izvora prije nego što odluče predstavlja li podnositelj zahtjeva za kredit nizak rizik stečaja.