Štednja i zajam, također ponekad poznata kao štedljivost, financijska je institucija koja se usredotočuje na osiguravanje kamatonosnih štednih računa i potvrda o depozitu svojim članovima, dok također nudi stambene zajmove. Ideja koja stoji iza štednje i zajma je da bi trebao potaknuti štedljivost svojih članova, a istovremeno omogućiti ljudima da pristupe vlasništvu nad kućama uz pomoć financiranja ponuđenog putem banke. Takve organizacije mogu biti bazirane na zajednici ili mogu biti veće lančane banke.
Najranija štednja i zajmovi pokrenuti su u 1800-ima, kao dio većeg društvenog pokreta koji je trebao promicati odgovornost, štedljivost i priliku za društveni napredak među pripadnicima srednje klase. Ovaj bankarski model pokazao se iznimno popularnim u mnogim regijama svijeta. Neke institucije su vođene na kooperativnoj osnovi, uz vraćanje dobiti članovima, dok su druge vođene kao javne tvrtke ili privatne institucije.
U Sjedinjenim Državama poduzeti su koraci za promicanje štednje i zajmova u 1930-ima, razdoblju u kojem su mnogi Amerikanci bili u financijskim poteškoćama. Ovi koraci uključivali su neke reforme u načinu na koji su hipoteke bile ponuđene i obrađene, s ciljem da se ljudima omogući da dovrše hipoteke uz smanjeni rizik od ovrhe. Po zakonu, štednja i zajam morao je ponuditi najmanje 65% svojih zajmova u obliku hipotekarnih zajmova, čineći većinu svoje imovine hipotekom.
Kasnih 1970-ih, nemiri u financijskom sektoru imali su dubok utjecaj na industriju štednje i kredita, dovodeći na kraju do krize štednje i kredita. Vlada je pokrenula deregulaciju velikih razmjera ovih institucija, a to je u kombinaciji s radikalnim promjenama vrijednosti nekretnina smanjilo vrijednost takvih institucija. Gotovo 800 ušteđevina i zajmova propalo je u Sjedinjenim Državama tijekom tog razdoblja, a u nekim su regijama povukli i konvencionalne banke.
Brojni kritičari ističu da struktura štednje i kredita može učiniti vrlo ranjivom. Prema zakonu, ne može diverzificirati svoju imovinu, koncentrirajući vrijednost u hipotekama, što znači da će biti vrlo osjetljiva na promjene vrijednosti nekretnina i promjene u gospodarstvu. Odluka o deregulaciji 1980-ih godina bez uvođenja nekih zaštitnih mjera istaknuta je kao razlog zašto su te institucije tako spektakularno i u velikom broju zakazale.