Stenografija je praksa stenografskog pisanja, bilo rukom ili specijaliziranim stenografskim strojem. Pa kroz 20. stoljeće, stenografija je bila neophodna vještina za tajnice, novinare i druge ljude koji su trebali brzo i točno zabilježiti pisane informacije. Iako je ova vještina danas manje široko korištena, još uvijek je vrijedna u nekim sredinama, kao što su sudnice, gdje je po zakonu potrebna transkripcija događaja u stvarnom vremenu.
Ljudi praktikuju stenografiju gotovo koliko i pišu. Stenografski sustavi mogu raditi na više različitih načina, a brojni jezici iznjedrili su čitav niz stenografskih sustava. Neki se sustavi oslanjaju na simbole koji predstavljaju određena slova, zvukove ili koncepte, dok drugi koriste poznata slova, ali pridaju novo značenje slovima u svrhu stenografskog pisanja.
U svim slučajevima, cilj stenografije je olakšati brzo i s velikom točnošću nešto zapisati. Koristeći stenografiju, netko može snimiti informacije mnogo brže nego što bi mogao napisati. Rukom pisana stenografija stoljećima je bila arsenal alata tajnica, novinara i drugih bilješki, a neki ljudi razvijaju vlastite sustave za stvaranje kodirane stenografije koju nitko drugi ne može čitati. Kodirani sustav može biti koristan za ljude koji žele biti u mogućnosti sigurno rukovati osjetljivim informacijama.
Strojevi za stenotip obično imaju mali niz tipki kojim se upravlja “akordiranjem”, u kojem se istovremeno pritisne više tipki kako bi se zabilježio cijeli niz podataka. Korisnik stenotipa može predstaviti cijele rečenice sa samo nekoliko slova, oslanjajući se na svoje znanje o određenom sustavu stenotipa i mjestu na kojem se slova nalaze na ispisu na papiru. U mnogim slučajevima istom slovu na istoj poziciji može se dodijeliti više značenja, a tumačenje ispisa ovisi o kontekstu.
Jedna od zanimljivosti stenografije je da iako je tehnički univerzalna, mnogi ljudi imaju problema s čitanjem stvari koje je netko drugi stenografski napisao. Neki ljudi, kao što su sudski izvjestitelji, moraju naučiti i koristiti standardni sustav kako bi se mogao izvršiti neovisni pregled transkripta. Mnogi ljudi također vole učiti uspostavljene sustave kako bi mogli unajmiti transkripcioniste da “raspakiraju” svoju stenogramu u cijeli tekst. Za ljude koji koriste neobične sustave ili modificiraju sustav, čak i nenamjerno, stenografska komunikacija nekome drugome može izgledati kao potpuna besmislica.