Stereotip je vrsta pokreta koje osoba čini iznova i iznova bez ikakvog vidljivog razloga. Mlada, zdrava djeca često pokazuju stereotipe poput mrdanja prstima, ali imaju tendenciju da iz njih izrastu. Uobičajeni stereotipi kod odraslih koji ne ukazuju nužno na temeljni medicinski uzrok uključuju škrgutanje zubima, čupanje kose i grizenje noktiju. Međutim, medicinska stanja koja mogu uzrokovati ponavljajuća ponašanja kreću se od autizma do shizofrenije. Iako su točni razlozi ponašanja nepoznati, problemi s prijenosom mozga i živaca jedno su objašnjenje, a psihološki problemi drugo.
Postoje različiti oblici stereotipa i liječnici ih mogu razdvojiti u različite kategorije. Uobičajeni stereotipi su oni koji se često javljaju u normalnoj populaciji, a društvo općenito naziva “navike”. Mala djeca imaju tendenciju ljuljati svoje tijelo i sisati palčeve. Starija djeca mogu opsesivno gristi nokte ili se igrati kosom. Odrasli također mogu imati uobičajene stereotipe, kao što je vrtenje kose, ljuljanje tijela ili tapkanje prstima po površini.
Složeni motorički stereotipi su još jedna skupina pokreta koji se ponavljaju i opisuju pokrete koji uključuju udove. Najčešće ruke i ruke stvaraju pokret koji nema nikakvu korisnu svrhu. Primjeri složenih motoričkih stereotipa uključuju mahanje rukama, miganje prstima ili savijanje zapešća.
Normalna, zdrava djeca mogu pokazati složene stereotipe, a u tim slučajevima liječnik pokrete naziva primarnim složenim motoričkim stereotipima. Djeca koja imaju stanja poput autizma i Touretteovog sindroma također imaju tendenciju da naprave složene motoričke pokrete, ali kako se čini da su oni uzrokovani stanjem, liječnici te pokrete nazivaju sekundarnim stereotipima. Ponekad sekundarni stereotipi mogu dovesti do ozljeda djeteta, kao što je lupanje glavom ili čupanje puno kose.
Kada dijete stalno kima glavom, to spada u posebnu klasu stereotipa. Kimanje glavom može biti ili mahanje glavom s jedne strane na drugu, pokret prema dolje i prema gore ili slijeganje ramena. Iako djeca u normalnom razvoju mogu pokazivati znakove ovakvog ponašanja, to također može biti znak razvojnog problema.
Tikovi su slični stereotipima, ali trzajima mišića koji karakteriziraju tikove obično prethodi mentalni nagon, dok stereotipima nije. Ljudi koji imaju poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD) također mogu izražavati neobične pokrete, ali to nisu stereotipi, već se čini da su izraz nemira. Neki ljudi koji imaju poremećaj povezan s anksioznošću mogu se također prepustiti pokretima koji se ponavljaju, ali to su kontrolni mehanizam za smanjenje brige i straha, a ne stereotip.
Kako je mozak taj koji kontrolira kretanje, znanstvenici smatraju da su fizički problemi u mozgu ili psihološki problemi uzrok medicinski značajnih stereotipa. Djeca koja se normalno razvijaju također mogu dobiti utjehu od stereotipa, kao što je sisanje palčeva. Oslobađanje od frustracije može biti uzrok lupanja glavom, a škrgutanje zubima izraz brige. Životinje također mogu patiti od stereotipa, poput čupanja za kosu ili hodanja naprijed-nazad, osobito ako su u dosadnom okruženju.