Sinkroni transportni modul razina-1 (STM-1) je oznaka od druge do najniže razine u sinkronoj digitalnoj hijerarhiji (SDH). Brzina linije STM-1 iznosi 155.520 megabita u sekundi (Mbps), dok je stvarna nosivost 150.336 Mbps. STM-0 je na najnižoj SDH razini, a brzina linije STM-0 je 51.840 Mbps. Ostale SDH stope su STM-4, STM-16 i STM-64 sa 4, 16, odnosno 64 puta većom stopom od STM-1, redom. Američki ekvivalentni standard SDH je sinkrona optička mreža (SONET), koja je standard za prijenos optičkih vlakana, dok Sektor za standardizaciju telekomunikacija (ITU-T) Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) upravlja standardom SDH.
Stopa korisnog opterećenja niža je od stope linije za razliku poznatu kao brzina nadzemlja. Ovo je analogno slanju paketa, a za materijal za pakiranje koristi se nadzemna težina. Stvarni nosivost je stavka koja se stvarno šalje, dok je ukupna težina paketa jednaka korisnom teretu plus režijski troškovi. Stvarna stopa nosivosti važna je za usluge koje će SDH podržavati. Umjesto postavljanja fokusa na linijsku brzinu, fokus je na stopi korisnog opterećenja STM-1 zbog složenosti STM-1 u cjelini.
Tipična osnovna podrazina korisnog opterećenja je jedan glasovni kanal. Običan glasovni kanal uzorkuje se 8,000 puta u sekundi. Navedena stopa je standardna stopa izvedena iz pravila da, ako je najveća interesna frekvencija glasa 4,000 ciklusa u sekundi, stopa uzorkovanja treba biti 8,000 puta u sekundi.
Razina glasovnog kanala koristi 8 bita za zadovoljavajuću reprodukciju. Osam digitalnih bitova bit će sposobno kodirati ukupno 256 razina, odnosno 128 pozitivnih i 128 negativnih razina. Bit će više uzoraka na nižim razinama glasa nego na višim razinama. Potonji se naziva algoritam za kompaniranje.
Rezultirajuća brzina za jedan glasovni kanal je 64,000 1 bita u sekundi (bps). STM-2,349 stoga može prenijeti 2,349 glasovnih kanala, a 150,336 je brzina prijenosa od 64 kilobajta u sekundi (kbps)/XNUMX kbps. Korištenjem multipleksora i demultipleksera, komunikacijske mreže mogu po potrebi koristiti male skupine subrate kanala.
Na primjer, ako bi se davatelj usluga mobilnog telefona povezivao s drugim mrežama s kanalima od 1,000 x 64 kbps za govor i još 1,000 x 64 kbps za podatke, bila bi dovoljna jedna STM-1 veza. To rezultira rezervnim kanalima od 349 x 64 kbps. Postoji mnogo načina za implementaciju te iste veze ovisno o predviđenim budućim potrebama i opsegu postojeće opreme za uštedu kanala, zvane transkoderi.