Stajaća meditacija je praksa držanja tijela u određenoj stojećoj pozi dok čistite um i duboko dišete. Ova poza se može držati onoliko dugo koliko je pojedinac sposoban, a dulja razdoblja meditacije mogu se postići tijekom vremena. Prakticiraju ga taoisti kao način za poboljšanje protoka ch’ia kroz tijelo, a borilački umjetnici za poboljšanje ravnoteže i tonusa mišića.
U taoizmu, stojeća meditacija je vježba koja se koristi za poboljšanje protoka ch’i-ja kroz tijelo. Ch’i, u istočnoj religiji, je životna snaga koja prožima svako živo biće. Vjeruje se da stavljanje tijela u otvoren i uspravan položaj uz prakticiranje tehnika kontroliranog disanja omogućuje ovoj životnoj sili da slobodno cirkulira u svim dijelovima tijela.
Leđna moždina mora biti ravna i visoka dok izvodite stajaću meditaciju. Glava obično mora biti usmjerena izravno preko kralježnice, a mišići lica i vrata opušteni što je više moguće. Zdjelica se može lagano spustiti naprijed, tako da je većina težine tijela centrirana u stopalima. Kralježnica, kukovi i ramena ne smiju biti u neugodnim položajima. Ruke se drže blago naprijed i izvan tijela, dok su vrhovi prstiju lagano rašireni kao da su povezani mrežom nevidljivih vlakana energije u zraku.
Poza stojeće meditacije može se držati 30 minuta ili nekoliko sati, ovisno o razini vještine pojedinca koji je prakticira. Oni koji su novi u ovoj tehnici možda će radije početi meditirati po 10 minuta, dok ne steknu snagu u tijelu i umu za dulje meditiranje. Dok se poza drži, pojedinac se može usredotočiti na ch’i koji se kreće kroz njegovo tijelo jer ga pokreće njegov dah. Blokade duž linija meridijana, koje su linije kroz koje energija teče u tijelu, prema taoističkoj tradiciji, uklanjaju se kako ch’i dobiva snagu.
Vježba stajaće meditacije također je alat za trening koji se koristi u nekim oblicima borilačkih vještina. Stav je isti kao onaj koji se prakticira u taoizmu. Ovu vrstu treninga popularizirao je kasnih 1930-ih jedan borilački umjetnik koji je izazvao druge majstore na natjecanje sa svojim učenicima koji su trenirali u stacionarnom stojećem položaju. Majstor je vjerovao da ova tehnika omogućuje tijelu da se izliječi i ojača mišiće nadlaktica, leđa, trupa i nogu bez dodatnog naprezanja.