Stopa alokacije je iznos novca koji ulagač koristi za osiguranje ulaganja, umanjen za sve naknade ili druge troškove povezane s kupnjom te imovine. To znači da je za određivanje stvarne stope alokacije potrebno odbiti sva prethodna opterećenja, brokerske naknade ili druge troškove koji su bili dio ukupnog napora za akviziciju. Ulagači pomno promatraju stopu alokacije kao sredstvo za određivanje s kojim će investicijskim fondovima ili brokerima surađivati, a da pritom stopu dodjele drže što je moguće nižom.
Uz gotovo bilo koju vrstu kupnje ulaganja, postojat će neka vrsta stope alokacije. Budući da se stopa obično predstavlja kao postotak, investitori će nastojati zadržati taj postotak što je moguće nižim. U mnogim se slučajevima različite naknade i provizije izračunavaju kao postoci osnovne kupovne cijene, što olakšava određivanje koliki je dio ukupnih troškova povezan s pravim ulaganjem i koji je postotak troška povezan s različitim naknadama plaćenim oni koji su pomogli u transakciji.
Budući da je ideja da se stopa dodjele zadrži što je moguće nižom, ulagači će često nastojati izvršiti transakciju putem brokera ili dilera koji pružaju najisplativije rasporede stopa. Na primjer, ako jedna brokerska kuća naplaćuje tri posto provizije za svoje usluge, a drugi broker naplaćuje dva posto, investitor će pomno pogledati potonju opciju, jer bi to dovelo do niže stope dodjele. Pod pretpostavkom da su dvije brokerske kuće slične u pogledu ostalih usluga koje nude i naknada povezanih s tim uslugama, investitor može kontrolirati stopu alokacije radeći s jeftinijim brokerom.
Front-end opterećenje povezano s određenim zajedničkim fondom također može igrati ulogu u tome kako ulagač uspijeva zadržati stopu alokacije za svako ulaganje što je nižom moguće. Ako dva fonda sa sličnim temeljnim vrijednosnim papirima i stopama povrata nose različita front-end opterećenja, velika je šansa da će ulagač odabrati onaj koji ima niže front-end opterećenje. To znači da ako jedan fond ima stopu alokacije od četiri posto, a drugi pet posto, a ulagač će vjerojatno zaraditi manje-više isti prinos od bilo koje opcije, postoji velika šansa da će zajednički fond s odabrat će se četiri posto prednjeg opterećenja. Kao rezultat toga, veći postotak ukupnog troška ulaganja povezan je sa samom imovinom, a manji s naknadama i ostalim troškovima koji su nastali kao rezultat stjecanja.