Što je strategija koncentracije?

Strategija koncentracije je vrsta pristupa koja se koristi i u poslovnim i u investicijskim situacijama. Kao pristup poslovanju, strategija uključuje tvrtku koja odlučuje usmjeriti većinu svojih resursa na razvoj određenog proizvoda ili barem male skupine proizvoda koji su usmjereni na određeno tržište. Kao pristup ulaganju, strategija koncentracije zahtijeva odabir male skupine dionica za sastavljanje portfelja, umjesto da se ide na više raznoliku kolekciju ulaganja. Postoje koristi kao i potencijalne obveze povezane s korištenjem strategije koncentracije, uključujući potencijal ulaganja u jedno tržište da bi iznenadni gospodarski pad mogao dovesti do neuspjeha.

Kako se primjenjuje u poslovnoj operaciji, svrha strategije koncentracije je pružiti jedinstven fokus na liniju proizvoda i tržište na kojem se tvrtka odlučuje natjecati. To ponekad može dovesti do toga da se na tu tvrtku gleda kao na stručnjaka ili stručnjaka u određenoj industriji, budući da su svi resursi usmjereni na stvaranje i marketing najboljih mogućih proizvoda u tom području. Ponekad tvrtka može odabrati ovaj smjer specijalizacije i postići toliki uspjeh da počne postavljati standard u toj industriji, pružajući mjerilo kojemu konkurenti moraju težiti kako bi ostali u poslu.

Kada je uspješna, strategija koncentracije omogućuje izgradnju snažne reputacije na tržištu, kao i stvaranje značajne vrijednosti imena među potrošačima. Zapravo, naziv pojedinačnog proizvoda može se toliko ukorijeniti u svijesti potrošača da se uvriježi kao žargonski izraz za sve proizvode te vrste, bez obzira na to radi li ih tvrtka ili ne. Pritom se često njeguje percepcija vrhunske kvalitete temeljena na činjenici da tvrtka radi jednu stvar i to dobro.

Iako strategija koncentracije može funkcionirati vrlo dobro, postoje neke potencijalne zamke ovom pristupu. Promjene u zahtjevima potrošača mogle bi značiti da se tržište za jedinstveni proizvod počinje smanjivati, što bi tvrtku moglo dovesti u financijske poteškoće. Inovacije u tehnologiji mogu učiniti proizvod zastarjelim, učinkovito dovodeći proizvodnju do kraja. Tvrtke koje ne diverzificiraju često su ranjive tijekom gospodarskih usporavanja, osobito ako se dotični proizvod percipira kao luksuz, a ne kao potreba. Osim ako poduzeće nema dovoljno financijskih rezervi da prebrodi pad, postoji velika šansa da će tvrtka propasti.