Ustav Sjedinjenih Država propisuje da je jedna od primarnih svrha američke vlade “osigurati zajedničku obranu”. Strategija nacionalne sigurnosti zemlje je plan kako njezine obrambene institucije namjeravaju zaštititi svoje građane. Ovaj plan se sastoji od vodećih principa koji se mijenjaju tijekom vremena s globalnim trendovima i snagom same zemlje.
Načela u strategiji nacionalne sigurnosti određuju konkretne akcije koje će Sjedinjene Države poduzeti u obrambenim pitanjima. To je slično načinu na koji će generalova strategija za pobjedu u bitci odrediti pojedinačne zapovijedi koje će izdati svojim postrojbama. Postavljanjem nacionalnih prioriteta i identificiranjem istaknutih prijetnji, radnje koje Sjedinjene Države poduzimaju u obrambenim pitanjima rade prema zajedničkom nizu sigurnosnih ciljeva. Ove prioritete postavlja predsjednik Sjedinjenih Država, uz konzultacije sa svojim savjetnicima za nacionalnu sigurnost i Ministarstvom obrane zemlje.
Na američku nacionalnu sigurnosnu politiku uvelike utječe vojna i gospodarska moć zemlje u određenom trenutku. Kada je zemlja manje moćna u usporedbi s drugim zemljama, njena strategija će naglašavati izbjegavanje sukoba. Predsjednik George Washington, prvi američki predsjednik, nastojao je spriječiti mlade Sjedinjene Države od uvlačenja u sukobe moćnijih europskih nacija. Mnogo godina kasnije, američki predsjednici koji su predsjedali mnogo moćnijom državom ušli su u dva svjetska rata kako bi promicali sigurnost nacije.
Diplomacija i izbor zemlje saveznika također su oblikovani strategijom nacionalne sigurnosti. One zemlje koje su od veće pomoći u suočavanju s onim što Sjedinjene Države identificiraju kao prisutne prijetnje njihovoj sigurnosti imat će povlašteni tretman u stranoj pomoći, vojnoj pomoći i drugim diplomatskim pregovorima. Kako se ove percipirane prijetnje mijenjaju, tako se mijenjaju i savezi kojima nacija pridaje najveću vrijednost.
Prijetnje koje njezina strategija nacionalne sigurnosti identificira kao najistaknutije odredit će prirodu ili stav koji će zauzeti vojska Sjedinjenih Država. Tijekom Hladnog rata, kada je nacija identificirala konvencionalni sukob sa zemljama članicama Sovjetskog bloka kao vodeću prijetnju, nacija je izgradila veliku vojsku koja je bila obučena i opremljena za borbu u konvencionalnim bitkama. U ranom dijelu 21. stoljeća, kada se nacija borila protiv pobuna protiv vlada koje je podržavala, Sjedinjene Države preusmjerile su svoju obuku i resurse kako bi se usredotočile na asimetrično ratovanje.