Strategija zavadi pa vladaj, također poznata kao “strategija zavadi pa vladaj” često se primjenjuje u arenama politike i sociologije. U ovoj strategiji, jedna moć razbija drugu moć na manje dijelove kojima se lakše upravlja, a zatim preuzima kontrolu nad tim dijelovima jedan po jedan. Općenito je potrebna vrlo jaka moć za provedbu takve strategije. Kako bi uspješno razbio drugu moć ili vladu, osvajač mora imati pristup snažnim političkim, vojnim i ekonomskim strojevima.
Nadalje, kako bi zadržale moć i utjecaj, velike vlade će često raditi na sprečavanju ujedinjavanja manjih sila i vlada. Zapravo, ova uporaba načela unutar strategije zavadi pa vladaj je najčešća. Puno je lakše spriječiti male sile da povežu snage nego ih razdvojiti nakon što se ujednače.
Vođe koji koriste strategiju zavadi pa vladaj mogu poticati ili poticati svađe između manjih sila. Za ovakvo političko manevriranje potrebno je veliko razumijevanje ljudi kojima se manipulira. Da bi se, na primjer, potaknule zavade, mora se razumjeti politička i društvena povijest stranaka koje namjeravaju sudjelovati u sukobima.
Strategija također uključuje metode kojima se kontroliraju sredstva i resursi malih osvojenih strana. Na primjer, moćan vođa može potaknuti manje moćnog vođu na donošenje nerazumnih financijskih odluka kako bi iscrpio resurse manje sile. To je često uspješno ako vođe manjih sila imaju napuhane egoe i zablude o veličini. Važno je napomenuti da je ovaj oblik učinkovit samo ako manja snaga dopušta da na sebe utječe veća snaga.
Strategija zavadi pa vladaj bila je naširoko korištena kroz povijest. I Rimsko carstvo i Britansko carstvo igrali su mala plemena i skupine jedni protiv drugih kako bi kontrolirali svoje zemlje i teritorije. Koristili su ga Rimljani kada su zauzeli Britaniju, kada je Britansko Carstvo zauzelo Indiju i kada su Anglo-Normani zauzeli Irsku. Glavnu političku strategiju zavadi pa vladaj mnoge zemlje i danas koriste.