Strateško financiranje razmatra način na koji različite vrste opcija financiranja ispunjavaju šire ciljeve i ciljeve organizacije. Pokušava pronaći optimalnu kombinaciju financiranja koja je prikladna za dio poslovanja koji se financira i u konačnici maksimizira vrijednost. Pristup strateškog financiranja može biti prikladan i za profitne i za neprofitne subjekte.
Organizacije obično mogu birati između različitih opcija prilikom financiranja operacija. Profitna tvrtka može koristiti kombinaciju vlasničkih i dužničkih sredstava. Financiranje u kapitalu prikuplja novac od ulagača u zamjenu za vlasnički interes u tvrtki. Tvrtka koja koristi kreditno financiranje uzima zajmove ili izdaje obveznice. Obje vrste financiranja duga zahtijevaju povremeno plaćanje kamata i otplatu glavnice.
Kombinacija financiranja koju profitna tvrtka koristi je njen strateški pristup financiranju. Razvoj strategije iza ovih odluka obično je posao glavnog financijskog direktora (CFO). Financijski direktor pokušava pronaći kombinaciju financiranja koja maksimizira dobit. Na ovu mješavinu mogu utjecati porezne olakšice ili olakšice, trenutne kamatne stope, stanje u gospodarstvu ili čak percepcija javnosti o prikladnosti jedne vrste financiranja u odnosu na drugu.
Neprofitne organizacije pristupaju strateškom financiranju drugačije od profitnih tvrtki. U neprofitnom kontekstu, strateško financiranje je mješavina dobrotvornih priloga koji se daju organizaciji iz različitih izvora. Opcije uključuju donacije pojedinaca, bespovratna sredstva privatnih zaklada, potpore korporacija te potpore i ugovore vladinih agencija. Postotak prihoda organizacije koji dolazi iz ovih različitih izvora je njezina mješavina financiranja.
Izvršni direktori i upravni odbor organizacije pokušavaju upravljati dobrotvornim mogućnostima organizacije tako da joj mješavina financiranja daje najveću operativnu fleksibilnost. Strateško financiranje neprofitnih organizacija je vježba provjere opcija financiranja, utvrđivanja vrsta ograničenja koja se stavljaju na fondove i donošenja svjesnih odluka da se slijede one koje postavljaju manje ograničenja na korištenje njihove donacije. Portfelj financiranja organizacije obično se izražava kao tortni grafikon. Teorija strateškog financiranja neprofitnih organizacija kaže da bi organizacija trebala nastojati da većina svojih sredstava dolazi iz neograničenih pojedinačnih donacija, koje pružaju najveću fleksibilnost korištenja.
Još jedna strateška odluka koju neprofitna organizacija donosi jest prihvaćanje i raspodjela donacija usmjerenih na programe, a ne na opće operacije. Svaki put kada neprofitna organizacija prihvati programsku potporu, stvara ugovor koji obvezuje organizaciju da koristi sredstva za tu točnu svrhu. Za neke organizacije trošak vođenja programa koji nije adekvatno financiran može cijelu neprofitnu organizaciju ostaviti bez posla. Strateško financiranje u vezi s ovom vrstom pitanja odnosi se na sposobnost organizacije da prepozna programske potpore i ugovore koji će stvoriti deficit i da odbije ta sredstva kada je to prikladno.