Upravljanje strateškim znanjem je proces koji ima za cilj povećati kvalitetu znanja dostupnog članovima upravljačkog tima kada donose strateške odluke, posebno o temama kao što su spajanja i preuzimanja. Odluke o takvim stvarima obično nisu potrebne redovito, tako da menadžeri možda neće moći koristiti osobno iskustvo kako bi im rekli kako se nositi sa situacijom. Cilj strateškog upravljanja znanjem je podržati menadžment u donošenju odluka pružanjem čvrstih informacija i isključivanjem suvišnih podataka. Znanje koje pruža takav sustav trebalo bi biti dovoljno da pruži bolje razumijevanje problema koje je potrebno riješiti bez zatrpavanja vođa s previše informacija. Veće razumijevanje postignuto strateškim upravljanjem znanjem trebalo bi dovesti do većeg prihvaćanja novih ideja i inovativnijeg pristupa menadžmenta.
Iako se svakodnevne taktičke odluke unutar tvrtke mogu donositi uz podršku sustava upravljanja znanjem koji se temelje na prikupljanju znanja, procjeni i distribuciji unutar organizacije, strateške odluke mogu zahtijevati veću kvalitetu znanja. Sustav strateškog upravljanja znanjem pokušava podržati menadžment s boljim razumijevanjem problema prikupljenih iz kvalitetnih informacija i znanja. Sustav bi trebao biti dovoljno učinkovit da identificira informacije relevantne za stratešku odluku i filtrira vanjske informacije koje ne doprinose boljem razumijevanju problema.
Sustav strateškog upravljanja znanjem može se razlikovati od taktičkog upravljanja znanjem zbog veće uloge ljudskih resursa u filtriranju informacija i stvaranju korisnog znanja. Upravljačke odluke moraju biti potkrijepljene razumnim objašnjenjima problema potkrijepljenim znanjem stečenim iz prošlih iskustava ili analizom trenutnih podataka. To bi trebalo biti sažeto u dovoljno sažetom obliku kako bi se menadžmentu omogućilo da bolje razumije probleme u što kraćem vremenu i donese brzu i informiranu odluku. Sustav upravljanja strateškim znanjem trebao bi imati za cilj postizanje boljeg razumijevanja problema bez stvarnog usmjeravanja menadžmenta na određenu odluku. Sustav ima za cilj podržati menadžment, a ne zamijeniti njihovu sposobnost donošenja odluka.
Veće razumijevanje trenutne situacije koje pruža upravljanje strateškim znanjem omogućuje brže donošenje odluka i brži prijevod odluka u djelo. Tamo gdje je znanje nepotpuno, menadžment može odgoditi odluke dok ne bude dostupno više znanja. Sustavi upravljanja strateškim znanjem trebali bi se osloboditi ove potrebe. Kvalitetne informacije dostupne menadžmentu iz sustava također bi trebale dovesti do većeg prihvaćanja inovacija, jer se učinci odluka mogu predvidjeti s većom točnošću. Dostupno znanje o kvaliteti trebalo bi otkloniti sumnje zbog kojih menadžment često oklijeva u uvođenju inovativnih proizvoda i procesa koje proizlaze iz straha od nepoznatog.