Kod ljudi se stražnji ždrijelo nalazi iza oralnog otvora u području koje se obično naziva vrhom grla. Stražnji ždrijelo se može vidjeti na dnu jezika kada su usta široko otvorena. Proteže se od uvule, koja je mesnat komad tkiva koji visi na stražnjoj strani grla, do hioidne kosti, koja se nalazi u vratu između čeljusne kosti, ili mandibule, i hrskavice štitnjače. Ovo područje se također naziva orofarinks, oralno ždrijelo ili mezofarinks. Ždrijelo je dio dišnog i probavnog sustava te je neophodan za vokalizaciju.
Usta su početak probavnog sustava, ali su također dio dišnog sustava, jer dopuštaju zraku da prođe u pluća. U ustima se nalazi primarni organ okusa koji se naziva jezik. Stražnji dio jezika, dio koji se nalazi u samom stražnjem dijelu usta ispod uvule, usidren je u gornjem dijelu stražnjeg ždrijela.
Grlo se zove ždrijelo, a podijeljeno je na tri dijela: nazofarinks na vrhu, stražnji ždrijelo u sredini i laringofarinks na dnu. Nazofarinks se nalazi iznad oralnog ždrijela iza nazalnih prolaza. Proteže se od dna lubanje do mekog nepca, što je meko tkivo koje se nalazi na stražnjem dijelu krova usta gdje se nalazi uvula. Kraj nazofarinksa označava početak stražnjeg ždrijela.
Tonzile, poznate kao palatinske tonzile, nalaze se na bočnoj stijenci stražnjeg ždrijela. Prednji zid sastoji se od epiglotične valekule, koja je udubljenje između jezika i usnog ždrijela koje zadržava slinu. Gornja, ili gornja, stijenka sastoji se od donje površine mekog nepca i uvule. Ovaj dio ždrijela ima režanj tkiva koji se naziva epiglotis koji prekriva glotis kako bi spriječio čestice hrane da uđu u grkljan i putuju u pluća. Glotis je dio grkljana u kojem se nalaze glasnice.
Najniži dio ždrijela je laringofarinks, koji se ponekad naziva hipofarinks, a povezuje grlo s jednjakom. Nalazi se ispod epiglotisa i proteže se do larinksa i jednjaka. Ovaj dio grla razilazi se na dva puta. Larinks se proteže u respiratorni trakt, a jednjak u probavni trakt.