Stresna hiperglikemija je stanje visoke razine glukoze u krvi koje se može pojaviti tijekom druge, često nepovezane, bolesti. U mnogim slučajevima se razvija dok je osoba hospitalizirana ili pod intenzivnim liječenjem zbog drugih stanja. Stresna hiperglikemija je karakterizirana povećanjem razine glukoze u krvi i ponekad se naziva stresnim dijabetesom.
Određeni tretmani, poput onih za hitne slučajeve astme, stvaraju veći rizik od hiperglikemije stresa. Druge bolesti stvaraju neravnotežu u sposobnosti osobe da obradi inzulin ili stvaraju preosjetljivost na inzulin, što rezultira hiperglikemijom stresa. Rijetko je da ovo stanje zahtijeva izravno liječenje, jer će najčešće nestati kada osoba više nije bolesna. Stresna hiperglikemija, međutim, ponekad je zabrinjavajuća jer može signalizirati predispoziciju ili početak dijabetes melitusa.
Dok se hiperglikemija stresa često javlja kod ljudi koji u prošlosti nisu imali problema s visokim šećerom u krvi, visoka glukoza u krvi može brzo postati opasna. Može značajno povećati rizik od zatajenja bubrega, srčanog udara i drugih potencijalno životno opasnih problema. Iako se hiperglikemija stresa obično povlači sama od sebe, potrebno je paziti da se izbjegnu te komplikacije. Što je pacijent dulje hospitaliziran i što je njegovo stanje ozbiljnije, to su ukupni rizici veći.
Stres zbog bolesti glavni je čimbenik koji doprinosi hiperglikemiji od stresa, ali lijekovi koji se daju pacijentima u bolničkim situacijama intenzivne njege mogu povećati rizik. Pažljivo praćenje glukoze u krvi može smanjiti pacijentov rizik od njenog razvoja, kao i odmah započeti liječenje ako se dogodi. Hiperglikemija može postati opasna ako se predugo ne otkrije. Oni s ovim stanjem i dugotrajnom bolešću možda će poželjeti potražiti liječenje umjesto da čekaju da se stanje popravi samo od sebe.
Najčešći oblici koji se koriste za dijagnozu su testovi glukoze u plazmi i glukozometar. Najtočnije rezultate daje plazma test. Terapija inzulinom je preferirani tijek liječenja, ali može dovesti do drugih komplikacija u nekih bolesnika. Hipoglikemija, ili niska razina glukoze u krvi, jedna je od komplikacija koja može proizaći iz previše agresivne terapije inzulinom. Ovisno o prirodi i težini njegove bolesti, to može dovesti do daljnjih komplikacija ili čak smrti.
Uobičajene sigurnosne mjere koje se poduzimaju kako bi se spriječile nepotrebne komplikacije su procjena razine glukoze kod pacijenata što je prije moguće kada su hospitalizirani ili u medicinskim ustanovama i nastavak njihovog praćenja tijekom boravka u bolnici. Također je korisno znati prethodnu povijest osobe, u smislu je li u prošlosti iskusila hiperglikemiju stresa ili ima genetske čimbenike koji mogu povećati rizik. Svaki pacijent koji je kritično bolestan ili se oporavlja od ozbiljne operacije općenito se više puta prati zbog promjena u razinama glukoze.