Kada osoba dobije prijelom gležnja, to obično znači da ima lom fibule ili tibije, u neposrednoj blizini stopala na kraju tih kostiju. Prijelomi gležnja su prilično česti, ali jedna vrsta koju je možda malo teže uočiti u početku je prijelom gležnja. To rezultira relativno malim lomom bilo koje od ovih kostiju, a obično nije uzrokovan iznenadnom ozljedom od udarca. Umjesto toga, prijelom gležnja često je rezultat ponavljanja aktivnosti koja se iznova izvodi na kosti koja je ili oslabljena ili ima oslabljene mišiće. U ovom scenariju može doći do malog prijeloma kosti, a iako su ovi prijelomi mali, ipak zahtijevaju liječenje.
Postoji mnoštvo razloga zašto ljudi mogu razviti prijelom gležnja. Često se ova ozljeda javlja kod sportaša, osobito ako se pretreniraju ili se guraju u aktivnostima koje uključuju puno korištenje stopala. S druge strane, oni koji pokušavaju uspostaviti redoviti obrazac vježbanja, posebno onaj koji uključuje aktivnosti poput skakanja, plesa, trčanja/hodanja ili vožnje bicikla, u početku bi mogli biti previše aktivni.
Kada mišići koji su djelomično izgrađeni kako bi pomogli kostima da preuzmu ponovni udar ne rade svoj posao kako treba, može doći do ozljeda kostiju jer mišić opetovano ne uspijeva apsorbirati udar i zaštititi ih. Drugi mogući uzrok je temeljna slabost kostiju, kao posljedica stanja poput osteoporoze. Ako je čvrstoća kosti slaba, aktivnost koja se ponavlja uvijek može rezultirati prijelomom. Kada se dogodi bilo koja od ovih situacija, postoji rizik ne samo od prijeloma gležnja, već i od prijeloma kostiju stopala.
Simptomi prijeloma gležnja mogu uključivati bol, osobito kada se težina stavi na zahvaćeno stopalo. Bol se može smanjiti ili se uopće ne osjećati kad god osoba može odmoriti stopalo. Prijelomi mogu uzrokovati oticanje, a mogu se pojaviti i modrice. Jedno područje gležnja može boljeti ako se dodirne.
Iako bi ove simptome moglo biti lako odbaciti kao uganuće gležnja (i ne ići liječniku), ljudima se doista preporučuje da dobiju liječničku pomoć. Iako liječenje može uključivati samo mirovanje i držanje dalje od stopala, moguće je ponovno ozlijediti stopalo ili uzrokovati opsežniji prekid ako se ne poštuju smjernice liječenja. Štoviše, ponekad liječnici imaju agresivniji pristup s prijelomom gležnja i traže od pacijenata da nose gips ili protezu nekoliko tjedana ili predlažu operaciju kada prijelom ne zacjeljuje pravilno. Također je dobra ideja razumjeti uzrok prijeloma, osobito ako je riječ o osteoporozi, kako bi se u budućnosti mogle izbjeći određene aktivnosti koje bi mogle rezultirati novim lomom ili liječnici mogli riješiti pogoršanje koštane mase.
Općenito, liječenje je obično mirovanje tijekom nekoliko tjedana i moguće imobilizacija stopala lijevanjem ili protezom. Kada se ljudi počnu vraćati aktivnostima, posebno sportaši, mogu im se postaviti ograničenja koliko treba raditi. Preporuča se postupno ponovno pokretanje bilo kojeg oblika tjelovježbe, budući da pokretanje punim tempom može lako dovesti do drugog prijeloma gležnja. Ovaj posljednji savjet također je prikladan za sve koji započinju novu sportsku aktivnost; tempo koji se postupno povećava vjerojatno će biti dobra prevencija stresnih prijeloma.