Stroboskopski učinak je fenomen ljudske vizualne percepcije u kojem se pokazuje da gibanje tumači mozak koji prima uzastopne diskretne slike i spaja ih automatskim aliasima za vremenski kontinuitet. Ukratko, kretanje je artefakt. Bez obzira radi li se o bljeskajućem izvoru svjetla ili kroz otvor i zatvaranje otvora, stroboskopija može kontrolirati ono što oko vidi od objekta u pokretu. Unatoč stvarnom pokretu, ako je svaka slika retine slika objekta u istom točnom položaju, smatrat će se da miruje. Stroboskopska kontrola ponavljajućeg ili prediktivnog kretanja, kao što je rotacija kotača, može stvoriti optičku iluziju koja je potpuno suprotna pravom gibanju.
Prvi stroboskop bio je nova igračka u kojoj se abažur s uzastopnim slikama nečega u pokretu, kao što je hod konja, vrtio dok se drugi vanjski abažur s nizom radijalnih proreza za gledanje vrtio u suprotnom smjeru, stvarajući iluziju pokretne fotografije. Filmski film koristi isti princip sa svjetlom projektora i objektivom koji ima brzi zatvarač koji naizmjenično osvjetljava i zaklanja dugi, rotirajući kolut uzastopnih fotografija. Rotirajuća ili oscilirajuća zrcala također mogu stvoriti stroboskopski efekt. Elektronička stroboskopa, prvi put izumljena 1931. godine, žarulje su koje sadrže plinove koji se prazne brzinom prilagođenom frekvencijom ili ciklusom električne struje koja mijenja svoj polaritet. Fluorescentna rasvjeta je, zapravo, stroboskopija koja se pali i gasi brzinom prebrzom da bi je ljudi mogli razaznati.
Istraživači su davno otkrili da ljudi percipiraju neprimjetno stvarno gibanje pri 24 sličica u sekundi – veća brzina ne daje poboljšanje u vjerodostojnosti, a manja brzina stvara prepoznatljivu iluziju kretanja. Iz ovog zapažanja proizašle su brojne teorije. Jedna je teorija diskretnog okvira koja pretpostavlja da je ova stopa u korelaciji s fizičkom brzinom neuralnih impulsa i da svaki signal čini mirnu, brzu sliku mrežnice. Ljudski mozak zatim subjektivno proizvodi kretanje obrađujući uzastopne slike kroz vremensko aliasiranje, ispunjavajući prazne trenutke slikama duhova u skladu i s čvrstim zakonima i naučenim pravilima prostora i vremena.
Ovaj teorijski okvir je najprihvaćenije objašnjenje stroboskopskog učinka. Ljudi ne vide fizičko kretanje; umjesto toga, mozak tumači kretanje na temelju brzih, ali epizodnih, ipak, informacija o mrežnici. Učinak je najjasnije prikazan u ponavljajućim – uključujući ciklički pokretnim – objektima. Prikladna analogija je da ako se fotografira radni sat svakih 60 sekundi, osoba može opravdano, iako netočno, zaključiti da je sekundarna kazaljka pokvarena i da se nije pomaknula. Svaki takav objekt čije je kretanje savršeno sinkronizirano stroboskopski izgledat će nepomično.
Ekstrapolirajući iz ovog vizualnog fenomena, ako video kamera, koja radi pri 24 sličica u sekundi, snimi automatski kotač koji se okreće 23 puta u sekundi ili njegov djelomični ekvivalent, svaki uzastopni video kadar snimit će kotač na poziciji koja samo malo zaostaje za punim revoluciju svoje prethodne slike. Dokazi okvir po kadar jasno pokazuju da se kotač pomaknuo unatrag, i doista, ljudski vid će stoga primijetiti da se vrtio unatrag pri jednom okretaju u sekundi. Optička iluzija, poznata u filmovima koji prikazuju konjske zaprege, naziva se “efekt vagona-kotača” i javlja se u različitom stupnju s bilo kojim video snimkom rotirajućeg objekta.
Stroboskopski učinak može se svjedočiti drugdje. Popularizirano od strane plesnih klubova, svjetlo KOJE blista relativno sporo će animirati plesne pokrete osobe u naizgled usporenoj snimci. Motor trkaćeg automobila koji se okreće pri 9,000 okretaja u minuti može se sinkronizirati sa stroboskopom za zamrzavanje i analiziranje statičkog stanja motora pri toj brzini. Fontana s poznatom brzinom protoka može se prikazati kako bi naizgled prkosila gravitaciji osvjetljavajući je vremenski pomaknutim stroboskopom. Principi proizašli iz stroboskopskog učinka, kao što su brzina uzorkovanja i algoritmi za spajanje od jednog uzorka do drugog, primijenjeni su na optičke uređaje kao što su pulsirajući laseri koji čitaju rotirajući disk s digitalnim podacima.