Mehanizam fizike je program koji sadrži informacije o fizici i koristi se za mnoge različite digitalne svrhe. Mehanizam fizike može biti jednostavan ili složen, ovisno o svrsi za koju se koristi i mjerenjima za koja može uzeti u obzir. Jedan od najvećih korisnika ovog motora je gaming industrija, posebno kod trodimenzionalnih (3D) igara, jer pruža realnije iskustvo igranja. Drugi uobičajeni korisnik je znanstvena zajednica, koja ga koristi za pokretanje simulacija u kategorijama u rasponu od molekularne fizike do bombi i drugih eksploziva.
Digitalne konstrukcije često su napravljene da oponašaju stvarni svijet, a definirajući aspekt stvarnog svijeta je upotreba fizike u svakodnevnom životu. Na primjer, kada netko baci loptu, fizika određuje koliko daleko lopta može ići, kut pod kojim putuje i drugi čimbenici. Fizički motor oponaša ovo stvarno iskustvo u digitalnom okruženju. Ova vrsta programa često sadrži mnoga mjerenja i jednadžbe, temeljene na tome kako se program koristi i što je programer tražio prilikom izrade.
Ovisno o tome kako je fizički motor napravljen, može biti napredan ili vrlo jednostavan, ali oboje može biti korisno. Jednostavni motori obično imaju manje realističnu fiziku i možda ne uzimaju u obzir sve uobičajene jednadžbe koje diktiraju normalan život, ali su također manje memorije i obično ih je lakše implementirati i koristiti. Napredniji motori koriste masu fizikalnih jednadžbi i često zahtijevaju vrlo moćna računala za učinkovito korištenje.
Videoigre redovito koriste programe fizike u 3D igrama kako bi radnja bila realistična. Bez fizičkog motora, programer može napraviti čvrste objekte kroz koje igrači ne mogu proći i eksplozije s određenim radijusom eksplozije, ali to je sve. Motor omogućuje programeru da kontrolira povratne udarce, kako igrač reagira kada udari određene objekte i kako tijela lete, savijaju ili se kreću na temelju određenih radnji. Ovi su motori obično mali tako da se mogu lakše koristiti, a programeri igara rijetko trebaju motore koji uzimaju u obzir molekularno kretanje i drugu naprednu fiziku.
Strojevi znanstvene fizike su mnogo veći i imaju mnogo složenih jednadžbi koje su potrebne za eksperimente. Na primjer, u kemiji se fizički motor može koristiti kao simulacija kako bi se znanstvenicima pokazalo kako bi se molekule trebale kretati tijekom eksperimenta. Za sigurnosnu kopiju simulacija često su potrebni pravi eksperimenti, ali to još uvijek pomaže znanstvenicima u izvođenju preliminarnih pokusa prije nego što potroše novac i vrijeme na isprobavanje prave stvari.