Patience, ili Bunthorneova nevjesta je opereta Gilberta i Sullivana. Sir William Schwenck Gilbert napisao je libreto, a Sir Arthur Seymour Sullivan skladao je glazbu. Patience je bila njihova šesta zajednička opereta, nakon Pirates of Penzance.
Paitence je premijerno izvedena u Londonu u Opéra Comique, kazalištu Richarda D’Oyly Cartea, 23. travnja 1881. Neobično, Patience je imala drugo otvorenje 10. listopada 1881., jer se preselila u upravo završeno kazalište Savoy. No, drugo otvaranje zauzelo je mjesto kazališne opreme: kazalište je prvo bilo opremljeno električnim svjetlima, što je izazvalo veliko uzbuđenje.
Opera je studija kontrasta. Dva estetska pjesnika suprotnih pogleda udvaraju se mliječnici po imenu Patience. Grupa draguna pokušava vratiti ljubav svoje dame zbog privrženosti jednom od pjesnika. I, kao što je često slučaj u Gilbertovom djelu, tu je i starija žena, Lady Jane, koja je postavljena kao folija za mladost i ljepotu ostalih žena u produkciji.
U prvom činu strpljenja, Bunthorne se obraća dvadeset ljubavlju bolesnih djevojaka koje su napustile svoju ljubav prema dragunima kako bi ga slijedile, u burleski estetske doktrine. Otkrivamo da je Bunthorne zaljubljen u Patience, koja nema pojma niti zanima za ljubav. Ne znajući dame, dragune ili Patience, Bunthorne je lažnjak, pretvara se da je esteta kako bi privukao pozornost. Kada se Grosvenor, još jedan pjesnik i Patienceov prijatelj iz djetinjstva, pojavi na sceni, on i Patience obnavljaju svoje poznanstvo i otkrivaju da su zaljubljeni, ali prema estetskoj doktrini, kako je Patience shvaća, bilo bi previše sebično od nje da voljeti nekoga savršenog kao što je Grosvenor, pa se mora pomiriti s ljubavlju prema Bunthorneu, što je bolno, a time i prava ljubav.
U II činu, gdje se sada govori o Bunthorneu, sve se djevojke zaljubljuju u Grosvenora, koji nije zainteresiran za njihovu pozornost. Bunthorneova ljubomora nema granica i on u biti proziva Grosvenora i prijeti da će ga prokleti. Grosvenor je sretan što ima izgovor za prisilu da odustane od estetskog stava. Budući da je Bunthorne sretan, a time i manje neugodan, i budući da je Grosvenor sada običan i svakodnevni, pa stoga nije savršen, Patienceina savjest dopušta joj da odustane od Bunthornea i uda se za Grosvenora. Djevojke se vraćaju dragunima, i – suprotno očekivanjima postavljenim u naslovu – završetak opere je da nitko neće “biti Bunthorneova nevjesta”.
Jedna od Gilbertovih sposobnosti bila je transformirati vlastita djela iz jednog medija u drugi. To vrijedi za opere koje su se temeljile na materijalu koji je prvi put objavio u svojim Babovim baladama, uključujući Patience, koju je Gilbert realizirao iz “The Rival Curates”. Zamijenivši suparnike u pjesnike, Gilbert ih je iskoristio da parodira suvremeni kulturni fenomen estetizma, koji je imao veliki utjecaj u umjetnosti. Zapravo, Bunthorne, jedan od dvojice pjesnika, često je shvaćan kao karikatura esteta Oscara Wildea, iako neki misle da je Bunthorne vjerojatnije složena figura.