Arhitekti, graditelji, nadzornici izgradnje, korisnici i stanari građevine svi ovise o točnoj strukturnoj analizi u određivanju fizičkog integriteta građevine. Specifična struktura može biti kuća, poslovna zgrada, most, tunel, toranj ili čak avion ili brod. Analiza konstrukcije osigurava da će određeni konstrukcijski dizajn izdržati naprezanja i sile, unutarnje i vanjske, za koje je projektiran. Tako se poznati parametri implementiraju u ispitivanje čimbenika sigurnosti i dugovječnosti određene konstrukcije. Također se na analizu konstrukcije često oslanja u određivanju uzroka kvara konstrukcije.
Analiza strukture mora odražavati točnu procjenu svih predviđenih snaga i slabosti strukture. Analiza će odrediti volumne granice, kao i linearne i površinske čvrstoće i slabosti konstrukcijskih komponenti, uključujući čvrstoću stupova, zidova, spojnica, greda, podupirača i krovova. Strukturna analiza se dobrim dijelom temelji na nepromjenjivim fizikalnim zakonima. Ispravna konstrukcijska analiza najčešće rezultira prekomjernom izgradnjom građevine.
Uz nefleksibilne fizičke granice nosivosti, vlačne čvrstoće i proizvodnih svojstava građevinskih materijala, matematika, ispitivanje, proračuni i teorija su svaki poseban i važan aspekt u strukturnoj analizi. Svaki dizajn i materijalna komponenta strukture podliježu vlastitom skupu fizikalnih zakona. Čak se i stabilnost površine na kojoj će konstrukcija stajati, uvjeti vjetra i otpornost na udar različitih komponenti konstrukcije ispituju u pripremi konstrukcijske analize.
Građevinski inženjeri, oni koji su odgovorni za analizu konstrukcije, visoko su obrazovani i osposobljeni za dešifriranje složenosti mogućnosti materijala, geometrijskog dizajna i faktora naprezanja – i namjeravanih i stvarnih – koji određuju izvedivost određenog konstrukcijskog dizajna. Koristeći obrazovanje, iskustvo i moderni softver za konstrukcije, građevinski inženjeri, arhitekti i graditelji rade zajedno kako bi podigli strukturu koja će odoljeti neuspjehu. Građevinski inženjer, kao što je i njegova funkcija, često mora nadjačati fiskalne brige graditelja, kao i obuzdati estetske mašte projektanta ili arhitekta.
Strukturna analiza ima povijest koja seže više od 2000 godina. Stari Grci i Rimljani koristili su analizu nosivih materijala, sile i naprezanja da bi izgradili antičke strukture, od kojih su mnoge ostale netaknute i danas. Kineski zid je još jedan primjer drevne arhitekture koja je danas preživjela zbog ispravne analize projicirane cjelovitosti strukturnih komponenti. Očito je da iako su se građevinski materijali i estetika konstrukcijskog dizajna radikalno mijenjali tijekom stoljeća, osnovna matematička analiza konstrukcijskih elemenata ostaje ista.