Strukturna bioinformatika je primjena matematičkog istraživanja i modeliranja na fizičku strukturu bioloških molekula, također poznatih kao biomolekule. Istraživanja u ovom području pokrivaju široku lepezu interesa, od genetike do razvoja cjepiva. Ova grana bioloških znanosti odvija se u laboratorijskim uvjetima diljem svijeta. Brojne obrazovne institucije, privatne organizacije i vladine agencije imaju strukturne programe istraživanja bioinformatike kako bi pomogli u svojim ciljevima istraživanja i razvoja. Stupnjevi u ovom području i mogućnosti stipendiranja dostupni su preko brojnih akademskih institucija.
U strukturnoj bioinformatici, istraživači mogu vizualno predstaviti fizičke strukture raznih biomolekula kako bi saznali više o njihovom funkcioniranju. Ove informacije mogu pomoći istraživačima predvidjeti strukturne oblike u slijedu kako bi razvili hipoteze o obiteljima molekula koje mogu dijeliti slične osobine i karakteristike. Osim predstavljanja poznatih molekula, istraživači mogu koristiti modeliranje za predviđanje oblika novih molekula koje bi mogle biti od znanstvenog interesa.
Proteini u cijelom ljudskom tijelu mogu biti podvrgnuti analizi stručnjaka za strukturnu bioinformatiku, koji također proučavaju teme poput strukture i formulacije DNK i RNA. Ovo istraživanje može biti kritično u farmaceutskoj industriji, gdje su ciljani lijekovi za liječenje stanja bez izazivanja kolateralne štete tema od velikog interesa. Koristeći strukturnu bioinformatiku, istraživači mogu razviti projekcije o biomolekulama koje im mogu pomoći da razviju nove pristupe liječenju i razvoju lijekova.
U razvoju cjepiva, istraživači mogu koristiti ovaj alat za proučavanje antitijela i antigena i njihovog zajedničkog djelovanja. To može pomoći u stvaranju pažljivo ciljanog cjepiva koje će omogućiti tijelu pacijenta da se bori protiv mikroorganizama. Isto istraživanje može biti od pomoći u epidemijama, gdje istraživači koriste matematičko modeliranje kako bi brzo generirali informacije o prethodno nepoznatim organizmima i spojevima pronađenim u tijelima zaraženih pacijenata. Ove informacije mogu pomoći u razvoju liječenja.
Istraživači u ovom području obično imaju diplome iz molekularne i stanične biologije, s naglaskom na bioinformatiku i strukturnu biologiju. To može zahtijevati desetljeće ili više u školi, ovisno o programu i vrsti istraživanja koje diplomirani student izvodi. Neki istraživači također nastavljaju postdoktorski rad kako bi još više razvili svoju stručnost prije ulaska na tržište rada. Napredne diplome i iskustvo u ovom području mogu kvalificirati ljude za rad u javnom ili privatnom sektoru. Plaća može varirati, ovisno o vrsti posla koji istraživač obavlja i mjestu zaposlenja.