Stvarno ovlaštenje je stranka koja je ovlaštena djelovati kao agent u tuđe ime zbog implicitno ili izričito delegiranog ovlaštenja. Ova osoba može donositi odluke za nalogodavca prema zakonu. Izraz “izričito ovlaštenje” također se može koristiti u nekim okruženjima, ovisno o regionalnoj terminologiji i preferencijama. Odluke koje donosi ova strana su pravno obvezujuće i mogu se izvršiti na sudu.
U idealnom slučaju, stvarni autoritet ima napisano izričito ovlasti od strane principala, jer je to najsigurnija vrsta pravne dokumentacije na kojoj se temelji pravna moć. Na primjer, supervizor bi prodajnom službeniku mogao dati pismeno dopuštenje za sniženje prodajnih cijena u slučaju pritužbe kupaca. Službenik je stvarno tijelo ovlašteno davati popuste kako bi zadovoljio kupce. Ako poslodavac kasnije iznese predmet na sud i tvrdi da je službenik postupio izvan djelokruga ovlasti, sud može presuditi da na temelju dokumentacije službenik nije bio izvan reda.
U implicitnoj ovlasti, posebna ovlast nije delegirana, već je implicirana prirodom ugovora ili sporazuma jer je neophodna za obavljanje zadaće. U ovom primjeru, nadzornik može naznačiti da službenici mogu razumno djelovati kako bi riješili pritužbe korisnika što je brže moguće. Iako službeniku nije dano izričito dopuštenje da ponudi popust, službenik može odlučiti to učiniti jer bi to moglo biti najbrže rješenje prigovora.
Moguće je djelovati kao stvarni autoritet uz usmeno dopuštenje, iako to može biti problem ako se aktivnosti agenta kasnije osporavaju na sudu. Ako osoba daje usmeno dopuštenje agentu, može biti dobra ideja naknadno dati pismenu potvrdu za agentovu evidenciju. U slučaju spora, ovaj dokument pruža dokaz da su obje strane razumjele opseg i ograničenja ovlasti. Inače, slučaj može postati onaj koji se u velikoj mjeri oslanja na iskaze svjedoka, a svjedoci nisu uvijek pouzdani.
Ako postoji bilo kakvo pitanje o tome je li predstavnik stvarni autoritet, ljudi mogu zatražiti potvrdu. To može uključivati nešto poput iskaznice naloga ili identifikacije zaposlenika kako bi se uvjerila strana u raspravi da agent točno predstavlja treću stranu. Isto tako, odvjetnici i osobe koje djeluju kao agenti poput opunomoćenika zdravstvene skrbi mogu nositi kopije pravnih dokumenata koji delegiraju ovlast. Ti dokumenti služe kao dokaz da netko ima posla sa stvarnim autoritetom kojemu je zakonski dopušteno da odlučuje u nekoj stvari.