Subjektivna percepcija je način na koji pojedinac promatra fizički svijet na temelju rada vlastitog mozga i osjetilnih sustava. Svaki pojedinac ima mozak, senzorne sustave i kognitivne strukture koje se razlikuju od onih koje posjeduju svi ostali. Kao takav, ne može se sa sigurnošću reći da čuje ili vidi točno ono što drugi ljudi čuju ili vide. Problem subjektivne percepcije vrlo je važan u filozofiji, znanosti o mozgu i psihologiji i predstavlja značajnu prepreku utvrđivanju konačne objektivnosti znanstvenih otkrića. Percepcija se može dijeliti samo putem komunikacije i ne postoji oblik komunikacije koji može savršeno izraziti percepciju jedne osobe drugoj.
Uobičajeni primjer subjektivne percepcije je pitanje percipira li svaka osoba boju na isti način. Mnogi ljudi, čak i djeca, u nekom trenutku shvate da, a da nisu u tuđem umu, ne mogu znati vide li drugi ljudi isto “žuto” kao oni. Svjetlosni valovi koji dopiru do očiju svakog pojedinca su isti, ali se ne može znati obrađuju li oči i mozak svjetlosne valove na potpuno isti način. Percepcije koje dvije različite osobe imaju o svijetu mogle bi imati suptilne razlike ili bi se mogle dramatično razlikovati. Subjektivna priroda percepcije onemogućuje konačnu spoznaju.
Za neke je subjektivna percepcija jednostavno zanimljivo pitanje za razmišljanje, ali je iznimno važno za znanost. Mnogi znanstveni eksperimenti temelje se na opažanjima, a nekvantitativna opažanja općenito su ukorijenjena u percepciji. Percepcija ipak ne pruža čistu reprezentaciju fizičkog svijeta, budući da senzorni unos prolazi kroz perceptivne, neurološke i kognitivne filtere. Ne može se sa sigurnošću ni znati da je filtrirani pogled na svijet jedne osobe isti kao i pogled druge osobe. To postavlja pitanje kako znanost može tvrditi da prezentira objektivna otkrića o svijetu kada se ti nalazi temelje na subjektivnoj percepciji.
Kroz povijest su mnogi različiti filozofi razmišljali i pisali o pitanju subjektivne percepcije. Neki tvrde da, iako ljudi ne mogu izravno poznavati fizički svijet, ljudska percepcija je dovoljna da omogući razumnu raspravu i proučavanje percipiranog svijeta. Drugi to dovode do krajnosti i tvrde da ne postoji objektivni vanjski svijet — ili barem da je vanjski svijet potpuno nespoznatljiv i da je pokušaj istraživanja i razumijevanja potpuno uzaludan.