Subklavijska linija je dugačak, tanak kateter koji se koristi za izravno davanje tekućine ili lijekova u subklavijsku venu. Funkcija je slična tradicionalnoj intravenskoj (IV) terapiji, ali ima nekoliko izrazitih prednosti u njezi bolesnika: Subklavijske linije daju izravan pristup venskom sustavu; može se koristiti za davanje velikih količina lijekova, tekućine ili dodataka prehrani; dopustiti liječnicima praćenje središnjeg venskog tlaka; i može ostati na mjestu dulje vrijeme. Još jedna velika prednost je što omogućuje redovito uzimanje uzoraka krvi bez uznemiravanja pacijenta. Subklavijska linija samo je jedna od nekoliko vrsta središnjih venskih linija koje se mogu koristiti.
Uobičajeno je da pacijent primi ili IV sedaciju ili opću anesteziju tijekom postavljanja subklavijske linije. Zatim se koristi lokalni anestetik kako bi se područje utrnulo, te se napravi mali rez. Liječnik umeće tanki kateter u venu i uvlači ga u veću venu koja prenosi krv izravno u srce. Uobičajeno je da pacijent osjeća nelagodu u tom području nekoliko dana nakon zahvata, ali većina pacijenata navodi da je nelagoda nakon zahvata minimalna.
Pristup tunelskim kateterom često se koristi kada se očekuje da će subklavijska linija ostati na mjestu dulje vrijeme. Ova metoda omogućuje kateteru da “tunelira” ispod kože i izađe na drugom mjestu. To pacijentu znatno olakšava kretanje, a pristupni otvor manje vidljiv, jer bi inače stršio izravno iz vrata. Tunelirani kateteri se također mogu koristiti u središnjim venskim linijama smještenim u preponama ili ruci. Ove vrste središnjih linija često se koriste za davanje kemoterapije pacijentima s rakom ili za redovite transfuzije krvi kod osoba s anemijom srpastih stanica.
Postoje dvije subklavijske vene, po jedna sa svake strane tijela. Velike su vene s promjerom sličnim promjeru olovke. Liječnici često koriste dio subklavijske vene koji prolazi neposredno iza ključne kosti kao pristupnu točku. Korištenje većih vena, poput subklavijskih, povećava vjerojatnost uspješnog umetanja katetera prvi put jer se njihov položaj može predvidjeti točnije od onih manjih vena, poput onih na rukama ili šakama. Time se sprječava da pacijent mora podnijeti višestruke pokušaje pronalaženja vene i smanjuje rizik od infekcije ograničavanjem broja pukotina na pacijentovoj koži.
Unatoč brojnim prednostima korištenja subklavijskih linija, potrebno je razmotriti i nekoliko rizika. Do 15% pojedinaca koji se podvrgnu ovom zahvatu doživjet će neku vrstu komplikacija. Infekcija je moguća svaki put kada dođe do puknuća kože i to se mora uzeti u obzir. Ostale komplikacije uključuju mehaničke probleme s kateterom ili unutar same vene. Korištenje ultrazvuka uvelike je smanjilo rizike povezane s nepravilnim postavljanjem katetera.