Sud zaštite je poseban segment sudskog sustava Ujedinjenog Kraljevstva koji rješava poslove mentalno nesposobnih. Utemeljen Zakonom o duševnoj sposobnosti iz 2005. godine, Sud zaštite nadležan je za utvrđivanje uračunljivosti, kao i za donošenje odluka, uglavnom s pravnog i financijskog aspekta, u ime osobe pod zaštitom Suda. Osnivanjem Suda za zaštitu zatekao je raniji sustav s istom funkcijom, koji je djelovao iz Ureda javnog skrbnika.
Kako bi sveobuhvatnije služio mentalno oštećenom segmentu stanovništva, stvoren je novi Sud zaštite kao zasebna cjelina s različitim ovlastima. Prije svog izuma, izvorni odjel rješavao je samo pravne i financijske odluke, dok je pitanja socijalne i zdravstvene skrbi rješavao drugi sudski mehanizam. Novi sustav kombinira te funkcije, kako za veću učinkovitost, tako i za lakše korištenje od strane ljudi kojima Sud služi.
Brojne su odluke za koje je, osim za utvrđivanje uračunljivosti, nadležan Sud zaštite. Sudski dužnosnici mogu donositi financijske i pravne odluke za osobe pod svojom skrbi, imenovati kvalificirane zamjenike koji će preuzeti te odluke za dotičnu osobu i smijeniti njegovatelje, zamjenike ili one s punomoćjem koji ne ispunjavaju svoje dužnosti. Za osobe koje nisu dale punomoć izabranom zastupniku, sud može biti izvršitelj u financijskim i pravnim stvarima.
Sud zaštite obično rješava poslove punoljetnih osoba, ali se ponekad može obratiti za odluke u vezi s maloljetnicima. Obično maloljetnici već imaju staratelje, poput roditelja, koji zakonski mogu djelovati u njihovo ime. Ako će djetetu biti potreban dugoročan donositelj odluka i ne želi se osloniti na svoje sadašnje skrbnike nakon punoljetstva, Sud zaštite ponekad može uskočiti i imenovati drugog zamjenika. Neke odredbe Zakona o djeci iz 1989. također daju drugim sudovima mogućnost da određene slučajeve koji uključuju maloljetnike proslijede Sudu za zaštitu.
Nije uvijek nužno da glavna stranka pod jurisdikcijom Suda bude glavni podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć. Često će skrbnik, zamjenik ili osoba s punomoći podnijeti zahtjev za obraćanje Sudu. Obično postoji naknada za sudske usluge, koju mora platiti podnositelj zahtjeva.