Kada predmet ide na suđenje pred porotom, dužnost i odgovornost porotnika je da raspravljaju o dokazima objema stranama i da donesu sudsku presudu. Presuda je odluka koju donose porotnici da utvrde je li optuženik kriv ili nije kriv u kaznenom postupku ili je li optuženik odgovoran u građanskom postupku. Odluka se temelji samo na činjenicama, a sudac mora odlučiti o kazni izricanjem kazne ili donošenjem presude ako je optuženik proglašen krivim ili odgovornim. Postoje posebne presude u kojima sudac mora odlučiti je li okrivljenik kriv ili nije. Posao porote u tim slučajevima je da striktno odluči o činjenicama bez izvođenja ikakvih zaključaka o krivnji ili odgovornosti.
U građanskom predmetu porota nakon završnih riječi dobiva upute od suca, te mora razmotriti dokaze kako bi donijela presudu. Sudska presuda koju porotnici često donose je dvojaka: odgovornost okrivljenika i visina naknade štete. Porota mora raspravljati i raspravljati o činjenicama kako bi donijela odluku na temelju pravnog standarda koji im je sudac naložio koristiti. Često se od jednog porotnika traži da iznese presudu u ime cijele porote, a ta osoba se zove predsjedavajući porote. Porotnici moraju donijeti presudu dovoljnom većinom ili jednoglasno, ovisno o nadležnosti i vrsti predmeta.
Standardna sudska presuda u kaznenom postupku koju porotnici često donose je “kriv” ili “nije kriv”. Može postojati više točaka o kojima porota mora donijeti odluku, a svaka točka može završiti različitom presudom. Prije nego što poroti bude dopušteno da donese konačnu odluku, sudac im često daje upute o tome kako razmotriti dokaze i pravnim standardima koji se moraju ispuniti, kao što su “izvan razumne sumnje”. Sudac često mora prihvatiti presudu “nije kriv”, ali sudac može biti u mogućnosti poništiti “krivu” presudu ako su zaključci koje je porota donijela nerazumni ili iz drugih razloga. Sudac često donosi presudu nakon što je presuda primljena i mora osuditi okrivljenika ako je presuda “kriva”.
Neki slučajevi rezultiraju obješenom porotom ako ne mogu donijeti sudsku presudu na temelju dovoljne većine ili jednoglasno, ovisno o tome što zahtijevaju pravni standardi koji su primjenjivi u prikazanom slučaju. Sudac može vratiti porotu na daljnje vijećanje. Ako se presuda ne može donijeti, tada sudac često proglašava poništeno suđenje. Tužitelj ili tužitelj može ponovo pokrenuti postupak.